Prijateljstva....

Odlučila sam više se NE kladiti i NE gledati utakmice!!!! Pa to je koma! Samo se izživciram za bezeveze.
U četvrtak moram negdje pobjeć na izlet samo da ne gledam utakmicu. Ak ostanem doma iskušenje će biti preveliko!
Plavuša će mi javiti rezultat na poluvremenu i na kraju utakmice i to je to!

Jučer sam bila na kavi sa frendom. Kad ja kažem kava onda čitaj čaj. I to od mente, onaj bljaki.
Izbrbljali smo se o poslu, frustracije sa posla smo ispucali, popričali o kućnim ljubimcima, malo o autima(naše nezaobilazna tema!!) i otišli svatko na svoju stranu.
Rekla sam mu da smo pretjerali za ovu godinu sa nalaženjima. Čak smo se 2 puta do sad vidjeli!!!! To je previše! :)) S obzirom da smo se prije toga viddjeli prije 2 godine što se tiče kave odnosno godinu dana kad smo se vidjeli da samo razmjenimo cd-e.
Pitam se zašt uopće dolazi do toga??
Ja sam osoba sa svega par frendova/frendica(ukupno ih mogu nabrojat valjda na prste dvije ruke). I ne bi mi trebalo biti teško održavat ta prijateljstva. No u zadnje vrijeme ispada da se stvarno rijetko viđam sa njima. Em ja nemam vremena(hahahahahahahaha), em mi se ne da(to bi bio pravi razlog) ili jednostavno nemožemo uskladiti „kalendare“(nije da imam 2 planera!).

Evo npr. imam frendicu Femi koja živi 5 minuta od mene i s njom se viđam jako rijetko. Štoviše u zadnje vrijeme se rijetko i čujemo.Nemam pojma zašto. U biti kad se čujemo onda mi se samo žali kak ju boli ovo, kak ju boli ono(ajd curka je imala jednu nesreću ali opet treba se i nakon tog trgnut i počet normalno živjeti a ne se samo zatvoriti u 4 zida i cmizdrit da te boli ovo ili ono),onda hvali svog ljubimca i kaže ajd bok, ja idem.
A ja ostanem sa par ????? iznad glave! Kao ono a zašt me zvala/sam ju zvala? Nisam ni riječi uspjela progovorit a kamoli popričat kak smo nekad znale.
Pokušavam ju već pol godine nagovorit da idemo na kavu ali eto nekak joj je kalendar zauzet. Da li je to samo za mene?

Onda je tu Miss dignuti nos-ona živi minutu od mene ali isto nema vremena za vidjet se samnom. Njeno objašnjenje je-joooj moram se nać s ovom, moram se nać sa onom, dragi je u gradu...u biti prava istina bi bila-moram se naći s ovim i onim dok mi dragog nema u gradu jer mi je dragi jako ljubić pa se nesmijem nalazit sa društvom(muškim)kad je on tu a kad dragi dođe sorry pa nemogu onda s tobom van-onda moram khmkhm....
Tu i tam si mejlamo nešt ali me onda svojim glupa-plavuša stavovima izživcira pa sam i to svela na minimum.

Imam frenda-Crni! E on mi je baš guba ali ni s njim se ne viđam baš pretjerano. On ima curu koja je u dugom dijelu grada pa je kod nje večinom a kad je tu negjdje onda je na Žuji sa dečkima. No kad god se sretnemo nabrzaka ispričamo novosti koje imamo i dogovorimo se za kavu makar oboje znamo da ćemo se te kave još načekati. Ali ak ništ drugo bar kod njega mogu očekivati da će uvijek biti tu negdje ako ću ga zatrebat- što nemogu reči za gore navedene.

U biti večinu ljudi koje poznajem i s kojima imam kakav takav prijateljski odnos prijateljstvo/poznanstvo održavamo preko mejlova, sms-a i par viđanja godišnje.
Nemam pojma zašt je to tako!??!
Da li smo se promjenili? Da li smo svi prezauzeti svojim obvezama ili prelijeni da bi sat-dva tjedno potrošili na neke prijatelje? Nemam pojma.
Da li mi to nisu pravi prijatelji? Da li bi trebala tražit nove? Nemam pojma.
Da li je to normalno kad dođeš u neke godine(pa nemamo baš tolko puno!) i imaš posao, stalnu vezu, obveze, da li je normalno da ti prijateljstvo bude u drugom planu?
Nemam pojma.
Da li smo se tijekom godina tolko promjenili da nemamo o čemu više ni pričati pa nam to nalaženje sve teže pada?Nemam pojma.
Meni se to ne sviđa!
Možda je ipak problem u meni? Možda bi ja trebala biti ta koja će potaknut nalaženja, održavati kontakt, odvojit svoje slobodno vrijeme(kojeg ponekad gotovo da i nemam) za prijatelje.
Možda bi napokon trebala odlučit ko su mi pravi a ko kvazi prijatelji.....