I am the Phoenix

Težina u zraku ...

Ništa novo, ali posebno danas osjećam nekakvu težinu u zraku. Da ne zaboravim sretan Uskrs svima koji ga slave! Možda i zbog toga vlada nekakva monotonija. Iskreno, blagdani nisu ono što su bili. Neću sad o tome imati filozofske diskusije ... no, samo bih htio na to ukazati. Razmišljam i dođem do zaključka da možda tako osjećam jer odrastam ..., a onda opet pomislim da je svemu tome krivo ovo iskomercijalizirano društvo koje samo negdje žuri poput bezglave muhe. Mislim da nema nekog posebnog razloga. Vjerujem da je problem jednostavno u rutini. Sve se ovo pretvorilo u rutinu. Božić, slavlje, prežderavanje, Nova godina, pijanka, Uskrs, prežderavanje. Ja ne kažem da bi trebao svaki blagdan biti drugačiji, ali budimo iskreni, ljudi se zasite nekih stvari i to prijeđe u rutinu koju počinjemo obavljati sa odsustvom svijesti. Tada i stupa naša potreba za stvaranjem profita pa se sve to iskomercijalizira i pretvori u samo još jedan blagdan ne kalendaru bez nekog dubljeg smisla ... onog pravog.
Baš sam danas to uočio ... sve je nekako isto .. kao i jučer. Sve mi to izgleda kao da se mora samo obaviti i točka. Čak i govor pape je bio nekako isforsiran, a ono čestitanje Uskrsa na svim svjetskim jezicima prenategnuto. Nema više Ivana Pavla II. pored kojega bi, kad je govorio na svakom od tih ne znam koliko jezika, čovjek osjetio kao da se obraća svakome pojedinačno ... Danas je to izgledalo isforsirano. Ispucavanje fraza bez ikakvog smisla. Čovječanstvo se gubi ... nestaje svakim danom. Promjena je dobra, ali nju treba pomno isplanirati i organizirati da bi nakon njenog učinka dobili pozitivne rezultate ..., ali ovakva nekontrolirana mijena otuđuje svakog pojedinačnog čovjeka bez obzira što smo svakim danom sve povezaniji procesom zvanim globalizacija.

Možda mi je zbog svega toga i slike budućnosti u mojim mislima, dan tako monoton ... ustajao poput teškog, toplog zraka koji osjetimo u ljetnim danima ... osjećam učmalost. Svakim danom gledam napredak, ali ga ne vidim .. samo je pitanje vremena kada će se taj tzv. napredak pretvoriti u nazadak, bez da mi to primijetimo ..., a kada mi to i primijetimo ... mislim da će tada rok za naše osviještenje biti već davno prijeđen ... i tada nam ne ostaje ništa drugo nego -propast.