| studeni, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"Let me feel one more time, what it feel's like to feel alive.."
Kaly Hope Turner
Ja-16. godišnjakinja koja je tek nedavno došla u novi gradić, i novu školu, u kojoj se baš nisam uklopila. Uvijek sam bila vesela, vedra i otkačena osoba, spremna za zabavu i zezanciju. Otkad smo se preselili postala sam osoba koju ni ne poznajem. Tiha, povučena, sramežljiva, zatvorena u neki svoj svijet. Često vrijeme provodim sama u svojoj sobi pišući pjesmice ili eseje. Moja najveća ljubav je košarka i to sam očito nasljedila od oca. U staroj školi sam bila kapetanica u ženskoj košarkaškoj ekipi, u novoj školi uopće nisam ni pokušala nešto u vezi košarke. Sad samo za svoju dušu odem na obližnje igralište i bacam po košu. Imam plave oči, ali nije ni čudokad ih imamo svi u obitelji. :)
Rachel Grace Turner
Moja mala seka. Vesela 12.godišnjakinja. I ona se promijenila odkad smo se preslili. Postala je otvorena,
vesela i sretna. Veseli se odlasku u školu, što do sad nije, jer joj je škola bila puna nasilinika i huligana.
Konačno je postala dijete, što je i zaslužila. Svira gitaru i to prilično dobro za nekog njenih godina.
Također je i čalnica dramske skupine.
Kirsten Turner
Moja mama. Mlada, zgodna i optimistična žena. Imala me vrlo rano, sa 19, ali kako je rekla nikad nije zažalila ni trenutka. Radio kao knjigovođa za neku tvrtku. Svo slobodno vrijeme provodi samnom i mojom sestrom.
David Turner
Moj tata. Novi direktor jedne velike kompanije. Zbog njegovog nedavnog promaknuća smo se i morali preseliti. Ali nikad mu to nisam zamjerala, jer sa tim njegovim novim poslom svi naši financijski problemi su nestali. A s njima i svađa mojih roditelja, koji su se uglavnom svađali oko troškova.
SOME PEOPLE: (u nadogradnji...)
Mary Mathews
Cura koja sjedi do mene u razredu. Nismo previše razogvarale, jednom samo nešto kratko. I ona je jednako povučena kao i ja. Barem tako djeluje u školi. Nisam primjetila da je i u jednoj "ekipi".
Dana Michelle Harallyn
Šesnaestogodišnja djevojka koja je prije nekoliko godina došla iz New Yorka. Roditelji i mlađa sestra poginuli su joj u automobilskoj nesreći te ona živi s starijim bratom Alexom. Voli crtati i vrijeme provoditi pred televizijom. Najdraža boja joj je plava.
Svira električnu gitaru u bendu Gethsemane, a ni to nebi znala da slučajno nisam vidjela plakat na vratima škole, prije nego su svirali u nekom obližnjem klubu.
Holly Soniq Lewis
Kapetanica ženske košarkaške ekipe. Zajedno slušamo engleski i matematiku.
THEY THINK THEY'R BETTER THAN EVERYBODY ELSE: (u nadogradnji...)
Mia Smith
Glavna navijačica, jedna od najzgodnijih i definitivno najpoželjnijih cura na školi. Umišljena, pomalo glupava cura koja misli da se cijeli svjet oko nje vrti. Moram uopce spominjati da je carica "elite" i da joj je "dečko" kapetan košarkaške ekipe. (Ovo "dečko" je pod navodnicima jer bi ona to željela, ali nisu. No većinu odmoraa provode zajedno)
Amanda Sophiette Yvette Emily Lee
Prava buntovnica. Pop-rockerka. Članica 'elite', no,za razliku od ostalih sminkerica ona je prirodna i kako sam je viđala po hodniku,voli se zezati. Ima starijeg brata,takoder člana 'elite. Ne znam kako se može složiti sa onim sminkericama... Često šece hodnikom sa slušalicama, dok ostale cure naveliko tračaju. Slušamo zajedno skoro sve satove osim biologije.
Ryan Mathew Wright
"Elita"-mislim da to sve govori. Najpopularniji i najumišljeniji dečko na školi. Kapetan košarkaške ekipe. Voli biti u centru pažnje, a nje mu nikad ne manjka. Svi skaču oko njega, a Mia osobito.
Ethan Hall
Član košarkaške ekipe, ali vjerojatno najnormalniji među njima. Sjedi iza mene na engleskom, geografiji i književnosti. Nikad za nekog takvog nebi rekla da će pohađati književnost, ali eto. Iako ga večina cura smatra zgodnim, jedan je od onih dečkiju koji nema glavu među oblacima, barem tako djeluje.
e Designer~ simin aka sandra e
by e Min Min e
Svanulo je jutro. Sunčeve zrake probijale su se kroz prozor u moju sobu. Uspravila sam se i sjela. Još jednom sam pogledom prošla po mojoj praznoj sobi. Sve što je u njoj ostalo bio je madrac na kojem sam prespavala. Obukla sam se, spremila piđamu u torbu i otišla u kupaonicu da se sredim. Dugo sam staja ispred ogledala pitajući se što će biti samnom. Svi su bili uzbuđeni zbog selidbe, osim mene. Bojala sam se novog, a još sam manje željela ostaviti staro iza sebe. Školu, prijatelje, dečka...
Vožnja do novog grada u Sjevernoj Carolini trajala je 4 sata, nabila sam iPod na uši i promatrala okolinu. Kad smo stigli u Summerfield , ispred naše nove kuće, suze su mi počele kliziti niz lice. Nisam to željela, ali ih nisam mogla zaustaviti. Sjedila sam na stražnjem sjedalu auta i tupo gledala u prekraso plavo nebo. Sve za što sam se sad mogla "držati" bila su sjećanja, sjećanja i uspomene na život koji sam imala. No ljetna vručina me istjerala iz auta. Ušla sam u kuću, koja je bila predivna, velika, barem puno veća od naše stare kuće. Izabrala sam sobu u potkrovlju, koja mi se činila kao stvorena za mene. Nekoliko dana je trajalo raspremanje svega što smo donijeli sa sobom, namještaja, posuđa, odjeće, uspomena... Sobu sam uredila slično kao što je bila i ona stara, da me barem nešto podsjeća na moj pravi dom.
Od tada su prošla tri mjeseca, no ja bi se svaki put sjetila tog dana selidbe kao da je bio jučer. Hillsbourough High School bila je sasvim drugačija škola od moje stare. Tu je bilo grupica, skupina koje su se međusobno družile prema tome kako su se oblačili, ili što su radili u izvannastvanim aktivnostima, ili vrsti glazbe koju su slušali... Toga u mojoj staroj školi nije bilo. Svi smo se međusobno družili, iako neki više a neki manje, nikad nismo imali ovakve grupice. Naravno najveća grupica sastojala se od sportaša i navijačica, tj. takozvanih "popularnih učenika" ili kako su sami sebe nazvali "elita". Oni su bili svačiji "bogovi" i svi su se trudili da barem trenutak vremena provedu u njihovom društvu jer bi se tada osjećali posebno. Za mene su to bile morbidne gluposti.
Ja pogađate, nisam ni u jednoj grupi, ja sam sama, vrijeme provodim u svojem nekom svijetu, pišući pjesme. U ova tri mjeseca nisam sa nikim progovorila više od tri riječi, a i nisam se ni trudila. Voljela sam biti sama, nevidljiva. Sve što sam ja željela bilo je vratiti se kući, tamo gdje sam bila slobodna i sretna. Ali to nije bilo moguće.
Kod kuće sam uglavnom bila zatvorena u svoju sobu, ili sam sjedila ispred TV-a i bezveze prevrtala programe. Moja mlađa sestra bila je neopisivo sretna, drugačija nego prije. Konačno je bila dijete i to je zaslužila. Mama i tata su se napokon prestali svađati, više vremena su provodili zajedno i sa nama. Izgleda da je svima bilo bolje, osim meni. Svaki put kad bi osjećala da sam prepuna emocija, koje nisam željela nikome pokazivati uzela bi košarkašku loptu i otišla na obližnje igralište da se ispucam. Uživala sam u svakom trenutku koji sam tamo provodila. Isključila sam se iz svega, nisam ni o čemu razmišljala osim o sebi i lopti koju sam vodila kroz igralište i s lakoćom ubacivala u obruč. Košarke mi nikada nije bilo dovoljno, mogla sam igrati dan i noć, i svaki put bih to željala još više. Iako je u mojoj školi postojala i ženska košarkaška ekipa, nisam otišla na kvalifikacije. Kao da nisam željela imati nikakve veze sa ovom školom. Nikakve veze sa ovim "novim" životom.
Evo, nadam se da vam se uvod sviđa... sljedeći post će konačno biti "pravi"... ;)
