Jurim jučer kao sumanuta s onim blesavim neupravljivim kolicima po trgovačkom centru (da ne reklamiram kojem), tek nešto prije zatvaranja jer sam se sjetila da je petak dan D i da tko zna kad ću ponovo stići u shopping, a doma nemam ništa.
Tamo negdje kod odjeljka tjestenine naletim na ljubavni/bračni par.
Ona negdje 35-40 sva ponosna što kraj sebe ima muško koje evidentno živi s njom (onaj tip žena koja je jedva, pošto-poto, uspjela nekoga uloviti, a onda ga svima ponosno pokazuje jer ona će se eto ipak udati), a on 15-20 godina stariji od nje.
Uletim sa svojim kolicima (jer su zauzeli cijeli prolaz) taman u raspravu.
Ona: (rezolutno, iritantnim svisine tonom, ja sam najpametnija, najbolja, naj, naj, naj pa još malo naj sve na svijetu) "Ne dolazi u obzir, uzimamo ovu tjesteninu bez jaja!"
Meni je odmah sinulo o čemu se radi, a u prolazu sam još začula samo njegov tužno-rezignirani komentar: "A mora baš sve biti po tvom jelda!"
Okrenula sam se da vidim rekaciju – slavodobitni osmijeh na njezinom licu koji govori: "Da, ti mali bijedni nedostojni crve!"
Da sam imala vremena digao bi mi se živac, ovako sam nezainteresirano proletjela dalje.
Ali, vrag nikad ne spava, pa tako ponovo naletim na "savršeni par" kod odjeljka za meso.
E tu je nastala prava drama.
Dama (btw obučena u vuneni kaput i s kožnim čizmama na nogama!!!) je stala tri metra od polica s mesom i svome dragom, a i meni koja sam se upravo tu našla birajući mljeveno meso za bolognese, uputila prijekoran pogled pun gađenja i izustila: "Fuuuuuuuuj, tu ne ću niti prilaziti blizu. Odvratno!"
Mislim, to što njega omalovažava i šikanira, a očito živi s njim, to je njihov problem, ali što sam joj ja u životu skrivila, a komentar je evidentno bio upućen i meni, onako kao kolateralnoj žrtvi prijezira.
Meni je došlo da pojedem sirovi biftek pred njom, a onda joj još najdeblji jeger naguram u njen fini šupak (zajedno s vakumiranim najlonom okolo, onim oštrih rubova).
Da se razumijemo, poštujem ljude koji su vegetarijanci, odnosno poštujem njihov izbor.
Imam nekoliko prijatelja koji su vegetarijanci, a i sama sam razmišljala o tome, ali nisam to nikad postala, razlozu nisu bitni, bitno je da ih imam.
Zapravo i ovako vrlo rijetko jedem meso, ali ga jedem.
I ne mislim da sam zbog toga zločinac, naprotiv, u mnogo čemu sam vjerojatno i ljudima i životinjama pomogla više puta nego mnogi koji ne jedu meso.
Osim toga, kako ja nikome ne solim pamet oko toga što jede, smatram da ni meni nitko ne treba soliti pamet, a još jadnije mi je ljude vrjednovati prema tome što jedu!
Moja prijateljica i ja često zajedno odemo u restoran. Ona jede povrće, ja jedem meso.
Niti ona meni soli pamet da to nije dobro, niti ja sudim o njezinom izboru.
Nikad mi ne bi palo napamet ponuditi je mesom, a kad idemo negdje vodim računa da se tamo može naći nešto i za nju.
Ali ovakvi nabrijani "vegani" koji osuđuju kao najgore zločince one koji jedu meso, a da im pritom uopće ne smeta npr. ubijena životinja na njihovim nogama, mi redovito idu na osjetljivi spužvasti organ.
Jer tko normalan može nekoga procjenjivati kakav je kao osoba samo na osnovu onoga što jede, nije li to diskriminacija!?
Jednako kao što mi je, iz istog razloga, svakodnevno dizao tlak onaj njihov plakat na kojem je pisalo, citiram: "Suosjećajni ljudi ne jedu meso!" "Sretan vam dan vegetarijanstva!"
Hitler je bio vegetarijanac.
Ja nisam.
Zaključak koji se može izvući iz gornje konstatacije: Hitler je bio suosjećajan čovjek. Ja to nisam.
Bujrum!