Tek nekoliko mojih skromno-osobnih opažanja, naravno, uz nezaobilazno generaliziranje i stereotipiziranje!
Prag je zbilja predivan grad!
Zbilja predivan!
Prag je također grad jorgovana, na svakom koraku su procvali jorgovani, time sam bila oduševljena i ujedno se zapitala zašto ih nema na našim zelenim površinama.
Česi su vrlo čudan narod, iako u EU još uvijek žive u staljinističkom komunizmu (u svojim glavama).
Koliko god mi mislili da smo mi zaostali, oni su za nas treći svijet.
Čehinje su zbilja plavokose i plavooke.
I iako sam ja mislila da se odijevaju slobodnije tek kad dođu kod nas na more, grdno sam se prevarila, one se tako odijevaju i po Pragu, što oskudnije i kičastije, to bolje.
Česi nisu plavokosi i plavooki i još uvijek furaju fuce.
A boravkom u Pragu sam shvatila pravi bit izraza – zadnji krik češke mode.
Zaboravite sporazumijevanje na engleskom, španjolskom, pa čak i njemačkom ili bilo kojem drugom jeziku, osim češkog, eventualno možda ruski.
Primijetila sam tendenciju kod svih Čeha kad im se obratite na stranom jeziku da bi najradije kidnuli nalijevo (tako mi mlijeka u prahu!)!
Ni u kom slučaju ne pitajte češke policajce za upute kako nešto naći, poslat će vas na drugi kraj grada, obični građani iliti civili barem vas ne će nikamo uputiti.
Neobjašnjivo za grad koji svakodnevno vrvi milijunima turista.
Talijani, Japanci, Španjolci, Nijemci, Šveđani, Hrvati, Amerikanci...nema čega nema.
Novce mijenjajte u Hrvatskoj jer će vas oni svojim tečajevima maksimalno izvarati.
Još nešto sam skužila – Česi su škrti, i ne baš previše dobri domaćini.
Isti skup na kojem sam bila u Pragu, prije dvije godine smo organizirali mi, u Zagrebu i ne moram ni reći koliko bolje je sve bilo kod nas, govorim vrlo objektivno!
Hrana im je čudna i prezačinjena, s nekim nemogućim kombinacijama za moj ukus.
Ono na čemu im odajem priznanje je što, za razliku od nas, znaju od svega napraviti biznis.
Naravno, bila sam u famoznom Fleku gdje su osnovali Hajduk.
Tvornici Becherovke (od koje je svaka naša dalmatinska travarica bolja, ali mi ne znamo napraviti biznis...).
U Karlovym Varyma, koje nisu ništa posebno, toplice, kao toplice, ali eto oni su i od toga napravili svjetski poznati brend.
I, naravno, zamislila sam želju na Karlovom mostu.
Japanke ovo ne mogu!
I poslije svega, unatoč oduševljenosti ljepotom ovoga grada, zaključila kao i uvijek...
Lijepo je otići i vidjeti, ali najljepše se vratiti.
Bonus track za ženoljupce
Čehinja - trbušna plesačica
Apdejt
Da zaribala sam nešto sa slikama, ali što je tu je, ne da mi se sve ponovo...