Kad je baka Elizabeta uhićena svi su zdušno napali HEP, da su zločinci i da su baku jadnu i staru zatvorili, unatoč tome što je baka ipak krala struju, a sud ju je osudio i poslao u zatvor jer je odbila platiti dug, kako i priliči pravnoj državi.
Na stranu činjenica da puno većih lopova u ovoj zemlji ostaje nekažnjena, ali fakat da je baka krala struju je neupitan. To što je stara ne spašava je njezine odgovornosti, kao ni to što je siromašna.
I mada (unatoč protivljenju mog dragog prijatelja koji tamo radi ;)) često i sama kritiziram spomenutu firmu, u ovom slučaju ih mogu čak i razumjeti, njima su svi korisnici isti, oni nemaju uvid u materijalno stanje svakog od nas.
(Da je baka nekom od nas godinama nešto krala, pitam se bismo li joj oprostili bez pogovora, čak i ako imamo dovoljno!)
No da je svako zlo za neko dobro pokazalo se i u ovom slučaju.
HEP je zapravo spasio baku, jer da nije bila otkrivena u krađi struje, osuđena i strpana u zatvor nikada ne bi došla u žižu interesa medija i javnosti, i nikada se zapravo ne bi otkrilo kako živi.
I dalje bi bila gladna, zlostavljana, sama.
Ovako, osigurat će joj se adekvatni uvjeti za život, pružit će joj se adekvatna pomoć, a na kraju će dobiti čak i struju, ovaj put legalno.
Sve je štrumfno što se štrumfno svrši!

Sad ću možda malo biti prekritična, ali meni tamo nekako sve bez’ze…
Dobro ajde, nije baš sve, ali nije da sam oduševljena.
Evo recimo ja sam mislila da su Nijemci nekako hladan i neromantičan narod, a sad mi se, naspram Šveđana, Nijemci čine kao Talijani.
Sigurna sam da se u Švedskoj ima što vidjeti, da smo imali više vremena mogli smo malo zaći u prirodu, pa malo na sjever, pa recimo u Stockholm, ali ostali smo u Goteborgu, a tamo baš i nema previše zanimljivosti.
Dominiraju jednostavne građevine, sve na isti kalup, neke mrvicu kitnjastije, ali i dalje sve u istom stilu. Dakle, ako se želite diviti starim crkvama, dvorcima i sličnim stvarima, držite se južnije!
Za ilustraciju evo slikica...



Najveća crkva u Goteborgu



Mali dvorac ponad crkve, zaboravila sam što je to



Dvorac na brdu (Goteborg je prilično brdovit grad, postavljen na stijenama vulkanskog podrijetla)



Tipična zgrada kakvih ima puno


Evo i nekoliko konkretnih podataka.
Švedska je dominantno protestantska zemlja.
Valuta je, unatoč tome što su u EU, još uvijek švedska kruna koja je nešto slabija od kune (zamislite!) pa tako za 1 kunu dobijete cca 1,29 kruna.
Švedski jezik je nekakva mješavina njemačkog i engleskog pa ja dok ga čitam razumijem dosta toga, ali kad oni pričaju ne razumijem apsolutno ništa. Ipak, ako znate engleski nema zime!
U Švedskoj je karakteristična jedna stvar – zaboravite ispijanje kavica po kafićima!
Širom Goteborga sada možete vidjeti terase po ulicama što je prije bilo nezamislivo (ima tamo previše našeg svijeta pa unijeli promjene), koje su pune čim se malo ukaže sunce (nema veze ako je vani 11 stupnjeva, njima je to toplo), no taj užitak je ipak preskup.
Za kavu morate iskeširati cca 20-25 kruna ( to je ona obična tzv. filteruša), a ako želite još i kakav kolačić uz to onda još 25-35 kruna. Još jedna posebnost je da je u svim kafićima samousluga, dakle uzmete što želite, platite na kasi i onda idete sjesti.
Alkohol zaboravite ako niste šeik.
On se kupuje u specijaliziranim dućanima.
Kad je alkohol u pitanju postoji još jedna posebnost u Šveđana.
Tijekom tjedna vrijedno rade i ne izlaze nikamo.
Kad dođe petak napijaju se već na putu od posla do doma.
Ne pije se vani po kafićima (kao što rekoh preskupo je to) nego kupiš cugu i udri, mjerilo dobrog provoda im je da se u ponedjeljak ničega ne sjećaju.
I tako cijeli vikend.
Ovo nije pretjerivanje.
Tako recimo možete vidjeti petkom čovjeka u odijelu kako ide doma i cuga u tramvaju, već na svojoj stanici jedva izađe van.
Svatko ima svoje gušte izgleda.

Ono što me svakako iznenadilo, i to jako, je smeće.
Nećete vjerovati ali Lijepa Naša je urednija od Švedske (doduše kažu da je to posljedica promjena na gore u zadnjih 15ak godina).
Tako nije neobično vidjeti smeće po centru grada, a wc-i u nekim javnim zgradama su katastrofalno prljavi.
Sam aerodrom je, iako dosta veći, prilično neugledan u odnosu na naš.
Tramvaji su im prastari i užasno prljavi.
Mladež, naime, ima običaj voziti se dignutih nogu na susjedno sjedalo tako da je vrlo teško naći jedno čisto za sjesti.

Još jednu stvar sam primijetila...puno toga je obrnuto nego kod nas.
Kako kod njih otključavate vrata, kod nas se na tu stranu zaključavaju.
Prekidači za svjetlo su okrenuti na (kod nas) upaljeno kad su ugašeni.
Pipe se također odvrću suprotno, a oni tekući sapuni su postavljeni tako da morate gurati od sebe, a ne kao kod nas povući prema sebi da bi sapun izašao...Al sam detaljista (da ne kažem picajzla)!

Što mi se svidjelo?
Kao prvo tipične švedske kuće, one u nizu, drvene, raznih boja...



Švedske kuće s pripadajućim igralištem



Kuće u nizu


Svidjelo mi se i to što imaju sistem cjeloživotnog obrazovanja, pa ako vam se s 50 sprdi studirati nešto slobodno možete.
Možete čak i naknadno popravljati ocjene iz srednje škole ako one koje ste imali nisu dovoljne za upis na željeni fakultet.
Ja sanjam dan kad će i kod nas biti tako.



Goteborško sveučilište



Insitut psihologije


A svidio mi se i Universeum...
Mi nemamo ništa slično (doduše možda Tehnički muzej, ali nije to to)...
U Universumu imaju predstavljene sve znanosti, a najzanimljiviji meni je bio dio biologije u kojem su postavljene npr. švedske šume sa svojom florom i faunom, tropske šume (s pravom tropskom klimom i ptičicama i raslinjem, zmijama i svim ostalim), svijet oceana itd...
U jednom dijelu se prolazi kroz stakleni tunel pa se može dogoditi da morski pas pliva iznad tebe, a mogu se vidjeti ovakvi prizori...



Lijena psina


Osim toga može se probati voziti motor, kamion, avion, možete vidjeti kako izgleda unutrašnjost svemirske postaje, koliko je dug ljudski probavni trakt u odnosu na kravlji ili krokodilov, što se događa u mozgu kada si tužan, sretan, ljut i sl. i još puno toga.

Svidjelo mi se i to što svaka stambena zgrada ima svoju praonicu rublja sa perilicama i sušilicama, tako da ne moraju imati u stanovima perilice, a čak imaju i kompostanu, gdje sav biorazgradivi otpad direktno ubacuju u stroj koji odmah to melje i pretvara u kompost koji se onda koristi za uređivanje zelenih površina u naselju.
Ako vam treba rodni list nazovete telefonom, naručite i stigne vam poštom (sve besplatno).
Porezne prijave oni vama šalju poštom doma sa obrascem i uputom kako ga ispuniti i svim potrebnim podatcima i neke slične stvari koje kod nas nikada ne će biti.
Ali kako god okreneš, najljepše je doma!

p.s. kako sam malo senilna zaboravila sam pola toga, ali ako vas nešto posebno zanima pitajte!
Hej do!
Odjavljujem se!

p.s.2 VELIKO HVALA KAPETANU NAGYU FARKASZU NA ONAKO MIRNOM LETU NATRAG!!!

Apdejt
Evo Dvojkica me napomenula da ja senilna ništa nisam napisala o ljudima.
Dakle, ljudi ima svakakvih (kakva pametna konstatacija!).
O Šveđanima sam stekla generalni dojam da su prilično hladni i pragmatični, nekako neromantični (ne znam kako bih to drugačije opisala).
Stariji Šveđani su većinom visoki i vitki, tipičnih crta lica, većinom plavi, ali ima ih i nešto tamnijih.
Mlađih sve više ima debelih (izrazito). Kažu da je to posljedica modernog (američkog) načina života, fast fooda i sjedenje za kompjutorom, ali te mlade curice uopće nisu iskompleksirane svojim trbuščićima i guzama, ponosno ih pokazuju.
Inače, također sam saznala da to nije bilo nimalo karakteristično za Šveđane jer su uvijek bili nacija koja se jako puno fizički kreće...to su neki novi klinci pa s njima i novi trendovi.
Osim Šveđana u Švedskoj ima i jako puno stranaca.
Ima puno Arapa, ljudi s prostora bivše Jugoslavije, Poljaka...svega zapravo.
Dakle, jedan veliki mišung.

Hej! (pozdrav na švedskom u dolasku...izgovarati pjevajući!)
Bijah.
Vratih se.
Zaključak: lijepo je otići, a još ljepše vratiti se!

Kao prvo ne volim avione.
I do sad sam se uvijek vozila onima pristojne veličine.
Kad sam ugledala maketu kojom smo se trebali prevesti do Budimpešte počela je panika.
A kad sam i ušla u spomenutu maketu (Moldavian Airlinesa) panika je dosegla svoj vrhunac.
Uz malo truda (inkvizicije) raširenim rukama mogla sam dohvatiti oba zida aviona.
A ja sam pomalo klaustrofobična...jel'te...



Saab Concordino


Osjećaj da neki šaljivdžija upravlja našim aviončićem na daljinski upravljač sa sigurnog tla još se više pojačao kad je počelo drndanje, propadanje i ostalo.
Sva sreća pa smo kao nešto za zasladiti se dobili čokoladicu sa alkoholot tartalmaz (to vam ga dođe alkoholno punjenje, na mađarskom jeziku).
U Budimpešti smo igračku na daljinsko upravljanje zamijenili pravim avionom, no na moju veliku žalost, nije vozio ništa bolje, tako da je kratkotrajno veselje zbog kupljenog parfema na budimpeštanskom aerodromu brzo splasnulo.
U Goteborgu su bili takvi oblaci da nismo ni vidjeli koliko smo se spustili, samo smo bubnuli o zemlju, gadno, ali čitavi...to je najvažnije.
Prvo što primijetim u svakoj stranoj zemlji koju sam do sada posjetila je miris zraka.
Uvijek je drugačiji nego kod nas i nego bilo gdje drugdje.
Zrak u Goteborgu dosta miriše na more, jer je to zapravo morski grad, ali nije to ništa ni slično našem morskom mirisu.
Jedini dokaz da se radi o morskom gradu osim mirisa su i galebovi.
Drugo što sam uočila bilo je da je kod njih definitivno još uvijek zima.
Ne samo hladno, nego zima kao godišnje doba.
Pljuštala je kišurina, bilo je hladno, ljudi hodaju u zimskim jaknama, čizmama itd.
No mi smo im donijeli sunce.
Svih naših sedam dana tamo sijalo je sunce i rekli su da se ne sjećaju kad je bilo tako.

Goteborg je grad od cca 400000 stanovnika, ali jako širok, odnosno velike površine.
Relativno je mlad grad i građen je tako da između naselja ima jako puno zelenih površina tako da prave pravcate šume usred grada nisu rijetkost.
Tako recimo možete vidjeti ovakve prizore...



Zapjevasmo složno...Potočiiiić maleeeniii, dolinooom žuboriii...


Ili ovakve recimo, koji dokazuju da se kod njih proljeće tek sad budi...



Visidjede


U sklopu parka gdje je ovo slikano nalazi se i botanički vrt koji je jako bogat, a najviše mi se svidio dio sa staklenikom u kojem su se mogle naći zanimljive stvari kao kaktusi, orhideje i slično raslinje, svako naravno u odjeljku s njima prilagođenim uvjetima.



Žuta orhideja



Bijela orhideja, ništa manje mirisna od prve



Šime koji je vrlo rado pozirao, pokazao mi je oba profila i an fas...



Maleni kaktusić iz pustinjskog dijela

Ajl bi bak...
Hej do! (podrav na odlasku, također izgovarati pjevajući!)

Nije baš da me previše ima u zadnje vrijeme na blogu pa ne znam hoće li netko i primijetiti da me nema, ali eto čisto da se prijavim...
Ja odoh.
U četvrtak.
U Švedsku.
Želim vam svima sretne uskršnje blagdane.

Psiholozi predrasude definiraju kao loše stavove prema nekomu ili nečemu, koji nisu utemeljeni na iskustvu, činjenicama, niti racionalnoj prosudbi.
I sama riječ predrasuda kaže da je to nešto što dolazi prije rasuđivanja.
Ne bih dalje ulazila u stručna pojašnjenja.
Ono što sam željela reći je da smo SVI MI puni predrasuda i svi vi koji ste dobili poriv nakon ovih mojih riječi napisati u komentar: "Ja nemam predrasuda!", malo stanite i zapitajte se.
Zavirite malo u svoje srce, glavu, u štogod trebate zaviriti i odgovorite sami sebi, iskreno.
Meni ne morate apsolutno ništa napisati, ako postignem da razmislite o ovoj temi, ja ću biti zadovoljna.
Jer prvi korak u pobjedi nad predrasudama je da ih postanemo svjesni.
Da ne bi bilo krivo shvaćeno kako sebe izdvajam iz ove priče, unaprijed želim reći da sam s razlogom naglasila SVI MI.
Koliko puta smo čuli rečenice tipa ili ih možda i sami izgovorili:
-Crnci smrde.
-Dalmatinci su lijeni.
-Zagorci su pijanci.
-Cigani kradu.
-Žene su loši vozači.
-Bosanci su glupi.
-Židovi su škrti.
-Muslimani su ludi ekstremisti.
-Katolici su zatucani.
I tako u nedogled...
Možda nikada nešto slično nismo izgovorili, ali smo stali malo dalje kad je neki Rom stao blizu nas ili se baš i nismo družili s Bosancima...
Kao što rekoh, ne želim odgovore, dajte ih sami za sebe.
Isto tako, svi smo mi barem jednom u životu bili i žrtva predrasude.
Taj osjećaj kad te netko vrjednuje kao osobu po nečemu što nema veze s tim kakav ti doista jesi trebao bi nas sve voditi u životu.
Samo jedan primjer mogu dati iz vlastitog iskustva.
Kada sam se prije 14 godina doselila u Hrvatsku nisam ni slutila s kakvim stvarima ću se morati boriti...predrasude prema Bosancima bile su tako duboko ukorijenjene.
Ljudi su doslovno mislili da smo svi mi Muje (i to oni iz vica), da smo sišli s brda, da ne znamo što je to civilizacija. Nije to bilo samo mišljenje da su svi Bosanci glupi, nego prava pravcata mržnja.
Utemeljena, pogađate, ni na čemu.
Kako se nositi s takvim dočekom...
Ništa ne bih postigla da sam išla okolo i govorila, znate nismo mi glupi i nismo zaostali i znamo što je struja...
Bila sam ja. Onakva kakva jesam. I prihvatili su me, vrlo brzo.
Nisam se ljutila nikada na neprihvaćanje i nerazumijevanje jer sam znala da je rezultat neznanja i straha od nepoznatog.
Kada mi je tada najbolji prijatelj rekao: "Joj ti si tako super i kao frendica i kao osoba, a ja sam prije mrzio Bosance!", nisam se naljutila, samo sam ga pitala: "A jesi ti poznavao ijednog Bosanca prije mene?".
Odgovorio je da nije. Sljedeće moje pitanje je bilo: "A kako si ih onda mogao mrziti?"
Nije mi znao odgovoriti, ali znam da je kasnije osim mene imao još prijatelja Bosanaca.
Nije to jedina predrasuda s kojom sam se suočila, ali ta je bila najupečatljivija i najteža za razbiti.
Ali to je ujedno i dragocjeno iskustvo.
Jer danas kad samu sebe uhvatim kako pomislim ili kažem nešto od gore navedenog ili nešto tome slično, sjetim se samo kakav je to osjećaj kad si ti predmet predrasude i posramim se.
Zagledajte se u sebe, razmislite, budite iskreni sami prema sebi i djelujte.
Svatko od nas može krenuti samo od sebe, a to je dovoljno da promijenimo svijet.