Marketing
Ingrid from Svid'n...Vol. 1
Hej! (pozdrav na švedskom u dolasku...izgovarati pjevajući!)
Bijah.
Vratih se.
Zaključak: lijepo je otići, a još ljepše vratiti se!
Kao prvo ne volim avione.
I do sad sam se uvijek vozila onima pristojne veličine.
Kad sam ugledala maketu kojom smo se trebali prevesti do Budimpešte počela je panika.
A kad sam i ušla u spomenutu maketu (Moldavian Airlinesa) panika je dosegla svoj vrhunac.
Uz malo truda (inkvizicije) raširenim rukama mogla sam dohvatiti oba zida aviona.
A ja sam pomalo klaustrofobična...jel'te...
Saab Concordino
Osjećaj da neki šaljivdžija upravlja našim aviončićem na daljinski upravljač sa sigurnog tla još se više pojačao kad je počelo drndanje, propadanje i ostalo.
Sva sreća pa smo kao nešto za zasladiti se dobili čokoladicu sa alkoholot tartalmaz (to vam ga dođe alkoholno punjenje, na mađarskom jeziku).
U Budimpešti smo igračku na daljinsko upravljanje zamijenili pravim avionom, no na moju veliku žalost, nije vozio ništa bolje, tako da je kratkotrajno veselje zbog kupljenog parfema na budimpeštanskom aerodromu brzo splasnulo.
U Goteborgu su bili takvi oblaci da nismo ni vidjeli koliko smo se spustili, samo smo bubnuli o zemlju, gadno, ali čitavi...to je najvažnije.
Prvo što primijetim u svakoj stranoj zemlji koju sam do sada posjetila je miris zraka.
Uvijek je drugačiji nego kod nas i nego bilo gdje drugdje.
Zrak u Goteborgu dosta miriše na more, jer je to zapravo morski grad, ali nije to ništa ni slično našem morskom mirisu.
Jedini dokaz da se radi o morskom gradu osim mirisa su i galebovi.
Drugo što sam uočila bilo je da je kod njih definitivno još uvijek zima.
Ne samo hladno, nego zima kao godišnje doba.
Pljuštala je kišurina, bilo je hladno, ljudi hodaju u zimskim jaknama, čizmama itd.
No mi smo im donijeli sunce.
Svih naših sedam dana tamo sijalo je sunce i rekli su da se ne sjećaju kad je bilo tako.
Goteborg je grad od cca 400000 stanovnika, ali jako širok, odnosno velike površine.
Relativno je mlad grad i građen je tako da između naselja ima jako puno zelenih površina tako da prave pravcate šume usred grada nisu rijetkost.
Tako recimo možete vidjeti ovakve prizore...
Zapjevasmo složno...Potočiiiić maleeeniii, dolinooom žuboriii...
Ili ovakve recimo, koji dokazuju da se kod njih proljeće tek sad budi...
Visidjede
U sklopu parka gdje je ovo slikano nalazi se i botanički vrt koji je jako bogat, a najviše mi se svidio dio sa staklenikom u kojem su se mogle naći zanimljive stvari kao kaktusi, orhideje i slično raslinje, svako naravno u odjeljku s njima prilagođenim uvjetima.
Žuta orhideja
Bijela orhideja, ništa manje mirisna od prve
Šime koji je vrlo rado pozirao, pokazao mi je oba profila i an fas...
Maleni kaktusić iz pustinjskog dijela
Ajl bi bak...
Hej do! (podrav na odlasku, također izgovarati pjevajući!)
Post je objavljen 21.04.2006. u 20:06 sati.