Psiholozi predrasude definiraju kao loše stavove prema nekomu ili nečemu, koji nisu utemeljeni na iskustvu, činjenicama, niti racionalnoj prosudbi.
I sama riječ predrasuda kaže da je to nešto što dolazi prije rasuđivanja.
Ne bih dalje ulazila u stručna pojašnjenja.
Ono što sam željela reći je da smo SVI MI puni predrasuda i svi vi koji ste dobili poriv nakon ovih mojih riječi napisati u komentar: "Ja nemam predrasuda!", malo stanite i zapitajte se.
Zavirite malo u svoje srce, glavu, u štogod trebate zaviriti i odgovorite sami sebi, iskreno.
Meni ne morate apsolutno ništa napisati, ako postignem da razmislite o ovoj temi, ja ću biti zadovoljna.
Jer prvi korak u pobjedi nad predrasudama je da ih postanemo svjesni.
Da ne bi bilo krivo shvaćeno kako sebe izdvajam iz ove priče, unaprijed želim reći da sam s razlogom naglasila SVI MI.
Koliko puta smo čuli rečenice tipa ili ih možda i sami izgovorili:
-Crnci smrde.
-Dalmatinci su lijeni.
-Zagorci su pijanci.
-Cigani kradu.
-Žene su loši vozači.
-Bosanci su glupi.
-Židovi su škrti.
-Muslimani su ludi ekstremisti.
-Katolici su zatucani.
I tako u nedogled...
Možda nikada nešto slično nismo izgovorili, ali smo stali malo dalje kad je neki Rom stao blizu nas ili se baš i nismo družili s Bosancima...
Kao što rekoh, ne želim odgovore, dajte ih sami za sebe.
Isto tako, svi smo mi barem jednom u životu bili i žrtva predrasude.
Taj osjećaj kad te netko vrjednuje kao osobu po nečemu što nema veze s tim kakav ti doista jesi trebao bi nas sve voditi u životu.
Samo jedan primjer mogu dati iz vlastitog iskustva.
Kada sam se prije 14 godina doselila u Hrvatsku nisam ni slutila s kakvim stvarima ću se morati boriti...predrasude prema Bosancima bile su tako duboko ukorijenjene.
Ljudi su doslovno mislili da smo svi mi Muje (i to oni iz vica), da smo sišli s brda, da ne znamo što je to civilizacija. Nije to bilo samo mišljenje da su svi Bosanci glupi, nego prava pravcata mržnja.
Utemeljena, pogađate, ni na čemu.
Kako se nositi s takvim dočekom...
Ništa ne bih postigla da sam išla okolo i govorila, znate nismo mi glupi i nismo zaostali i znamo što je struja...
Bila sam ja. Onakva kakva jesam. I prihvatili su me, vrlo brzo.
Nisam se ljutila nikada na neprihvaćanje i nerazumijevanje jer sam znala da je rezultat neznanja i straha od nepoznatog.
Kada mi je tada najbolji prijatelj rekao: "Joj ti si tako super i kao frendica i kao osoba, a ja sam prije mrzio Bosance!", nisam se naljutila, samo sam ga pitala: "A jesi ti poznavao ijednog Bosanca prije mene?".
Odgovorio je da nije. Sljedeće moje pitanje je bilo: "A kako si ih onda mogao mrziti?"
Nije mi znao odgovoriti, ali znam da je kasnije osim mene imao još prijatelja Bosanaca.
Nije to jedina predrasuda s kojom sam se suočila, ali ta je bila najupečatljivija i najteža za razbiti.
Ali to je ujedno i dragocjeno iskustvo.
Jer danas kad samu sebe uhvatim kako pomislim ili kažem nešto od gore navedenog ili nešto tome slično, sjetim se samo kakav je to osjećaj kad si ti predmet predrasude i posramim se.
Zagledajte se u sebe, razmislite, budite iskreni sami prema sebi i djelujte.
Svatko od nas može krenuti samo od sebe, a to je dovoljno da promijenimo svijet.