Jako mi se svidio i jedan birc (čije slike imam al na frendicinom fotiću, pa to isto naknadno) koji se zove Arabeska. E sad, on nije u centru grada, ne znam kako se zove taj dio, ali znam da je blizu dva nova velika nebodera koja još nisu dovršena. Birc je tako lijepo uređen, da bih ja tamo pila kavu svaki dan, samo radi ugođaja. Svaki detalj je pažljivo biran i ničega nema previše. Jedino što u njemu ne možete naručiti alkohol, jer je vlasnik Musliman vjernik, ali zato imaju lude kave i još luđe čajeve.
Zanimljiva su i dva kafića-knjižare zanimljivog naziva BuyBook (što kada se pročita bajbuk i malo drugačije naglasi, u bosanskom žargonu znači zatvor) u kojima možete popiti kavu ili nešto drugo, jedan od preko 50 vrsta čajeva i pritom prolistati ili kupiti kakvu knjigu.
Po gradu ima još dobrih kafića, ludo uređenih, običnih, velikih, malih, rupa, finih mjesta, pivnica, svega, ali to ostavljam svakom na volju da sam istražuje i otkriva, ima za svačiji ukus po nešto. Ne znam je li zbog toga što je bio 8. mjesec, ali kafići su bili puni i po danu i naveče.
Inače, cijeli grad je bio u pripremama za Sarajevo film festival što je tamo veliki događaj. Ja nažalost nisam mogla ostati tako dugo.
O hrani namjerno nisam još pisala (osim ćevapa), jer hrana u Sarajevu zaslužuje cijeli jedan post...
Ako ste željni panorame ili želite napraviti lijepe panoramske slike Sarajeva preporučam odlazak na Bijelu tabiju (pojma nemam što je to tabija – nisam pitala) a da ilustriram o čemu govorim evo nekoliko kadrova...
Pogled s Bijele tabije 1 (rijeka je naravno Miljacka, ali to valjda svi znaju)
Pogled s Bijele tabije 2 (kako maštovito)
Ma tabija je zapravo uzvisina iznad grada, opasana zidinama, a moja frendica M to zove top, pa pretpostavljam da je tu nekada i stajao top i vjerojatno je služila za obranu grada
Ovo bijelo dolje što se vidi je mezar (groblje), poginulih u ratu – inače groblja nisu tako blizu kuća, ali u ratu je grad bio u okruženju pa su ljude sahranjivali gdje su mogli
Velika zgrada dolje je poznata Vijećnica koja još nije obnovljena, a u ratu je izgorjela i skupa s njom neprocjenjivo vrijedna knjižnica u kojoj je bilo inkunabula i drugih jedinstvenih i nenadoknadivih knjiga. Gradila ju je Austrougarska koja je očito vodila računa da se uklopi u arhitekturu grada jer djeluje dosta orjentalno
Crvena crkva i ista takva zgrada su crkva, sjemenište i samostan Sv. Ante bosanskih franjevaca. Franjevci u Bosni su imali kroz povijest vrlo važnu ulogu u očuvanju kulture i običaja tamošnjih katolika odnosno Hrvata, a zanimljivo je da je na njihovom parkiralištu donedavno navodno pisalo – Samo za auta Sv.Ante
A ovo je pogled na drugu stranu...