Krenimo dakle...
Ove godine put me naveo u Sarajevo, ali nikako slučajno, naime, moja draga prijateljica M me pozivala već doslovno godinama (otkada se vratila u Sarajevo 1996. godine) i ja sam se evo konačno udostojila odazvati.
Bilo mi je fenomenalno i svima preporučujem odlazak u Sarajevo. Odmah moram reći kako ne znam kakve su cijene smještaja jer sam ga ja imala kod M, ali sve drugo je relativno jeftino ili prihvatljivo, a doživljaj svakako neponovljiv!
Krenula sam iz Zagreba autobusom u 22h 05.08. Autobus je bio Centrotrans Sarajevo, a bila sam nemalo iznenađena kad sam vidjela da otprilike sliči onom "Zaaa Beograd, za Beograd, fiiirma Krstić, firma Krstić..." (za one koji se sjećaju filma Ko to tamo peva!) samo što usput nisu pekli kotlovinu. Ipak, dobra stvar je bila što sam uspjela zaspati iako je autobus strašno smrdio, pa sam veći dio vremena prespavala. Nevjerojatno, ali u Sarajevo smo stigli u 6h baš kako je i trebalo. M je isto bila iznenađena kad je vidjela autobus, kaže da inače nisu ni blizu tako loši na toj relaciji. To je moja sreća, dobro da nije riknuo usput i to po mogućnosti negdje u Republici Srpskoj!
Dakle, moj prvi dojam Sarajeva je da sam očekivala veći grad. Nekako sam uvijek mislila kako je negdje kao i Zagreb, ali nije, puno je manje. Uglavnom zato što je smješteno doslovno utisnuto između brda i planina i nema se kamo širiti...Možda je to i dobro. I drugačije je... Sve je puno drugačije nego u Zagrebu ili bilo kojem velikom gradu u kojem sam bila. Atmosfera je drugačija, mirisi su drugačiji, ljudi su drugačiji, sve nekako ima dušu...
Iznenadilo me isto tako i koliko je Sarajevo obnovljeno. Znam da je prošlo 10 godina od završetka rata ali sjećam se slika s TV-a kada u Sarajevu nije bilo cijele zgrade. I nije je bilo, M mi je rekla da 1996. godine nijedna zgrada u Sarajevu nije imala stakla na sebi, nijednog. Sada se vidi da je bio rat, ali ne toliko.
Prednost Sarajeva nad drugim glavnim ili velikim gradovima je i priroda. Toliko je zelenila u okolici, čim kreneš iz grada prema brdima i već si na svježem zraku, a o planinama ne treba ni govoriti - Jahorina, Igman, Bjelašnica, Trebević... Na 15-ak minuta autom i već si u prirodi i vidiš ovakve kadrove...
Na putu prema Bjelašnici
Još malo uspona...
ŠabiĆi - Ova mi je jedna od dražih fotki, neka vas ne zbuni cesta, jedna jedina u cijelom tom kraju, a trava kao tepih, mami na izležavanje...Malo dalje (za ovčicama) je prekrasan planinarski dom
TU BI KONTINJUD...