Noeli me potakla da napišem nešto o anđelima, kad sam već stavila slike. Pa evo...
Vjerujem u anđele, ali nemam neku jasnu predodžbu kako bi oni trebali izgledati. Zapravo vjerujem da ima više vrsta anđela...Jedni su oni pravi anđeli, koje je stvorio Bog i koji nas čuvaju, ali mislim da je njih malo i da ne mogu baš obaviti sve poslove koje bi trebali, pa onda postoje i anđeli u vidu duša naših dragih osoba koje su umrle, koje nas također čuvaju i bdiju nad nama. Najčešći anđeli su, pak, kako ja mislim, ljudi oko nas. U to sam čvrsto uvjerena, Bog nam šalje ljude u naše živote iz određenog razloga, jedni dođu na kratko, drugi za cijeli život, a neki i za vječnost. Ne vjerujem u slučajnosti i zato mislim da nam Bog pošalje anđela u vidu prijatelja kako bi nas nečemu naučio, pokazao nam put, olakšao ili otežao nešto, kraće rečeno kako bi stvari došle na svoje mjesto, i ispale baš onako kako bi trebale. U mom životu su se događale ružne i teške stvari, i bilo mi je teško kada su se događale, ali sada kad s odmakom sagledam sve, znam da sam sasvim sigurno imala svoga anđela koji me je čuvao, jer se neke stvari jednostavno ne mogu objasniti pukom srećom. Ponekad mi se čini da zaspi, da me zaboravio, da sam ostala sama, pa se i naljutim, ali znam da je to ono što je kao komentar na moje slike stavila Žvakica - pusti me da pogriješim samo zato da shvatim da je u blizini da me izvuče. Neke lekcije jesu teške ali ih moramo naučiti.