ponedjeljak, 30.01.2012.

Aboridžini i njihove pjevane staze

Photobucket

Nekada davno, u vrijeme snivanja, nije postojalo ništa. Zemlja je mirovala. Nije bilo ljudi, nije bilo životinja, nije bilo vode, rijeka, planina. Ništa nije raslo. Svemir je spavao. Duhovi predaka su spavali dubokim snom.
Onda se jednoga dana probudila Zmija duginih boja, izašla iz svog skrovišta u podzemlju te krenula po Zemlji. Putem je ostavljala trag sve dok se nakon dugo vremena nije vratila odakle je i krenula. Probudila je žabe. Izašle su polako iz podzemlja jer su im trbusi bili puni vode koja se nakupila dok su spavale. Zmija ih je poškakljala, a one su od smijeha ispljunule vodu. Voda je potekla po zmijinim tragovima i tako su nastale rijeke i jezera.
S vodom su se probudile biljke i životinje. Krenule su za zmijom i bile su sretne na Zemlji. Zmija je postavila zakone ponašanja, ali su se s vremenom našli neki koji ih se nisu držali. Zmija je ponudila da će nagraditi poslušne i kazniti neposlušne. Tako je i bilo. Poslušne je za nagradu pretvorila u ljude, a neposlušne u stijene i planine. Ljudima je dala toteme u obliku životinja od kojih su nastali i uvela pravilo da nitko ne smije jesti životinje koje su njihov totem. Plemena su se raspoznavala po totemima; klokan, emu, dingo, zmija, valabi i puno drugih. Živjeli su na zemlji koju im je dodijelila Zmija duginih boja, majka života.


Ovo je jedna od priča snoviđenja o Zmiji duginih boja i stvaranju svijeta. Prema mitologiji australskih Aboridžina objašnjava nastanak svijeta, ali i nosi u sebi neka znanja o životinjama te razna pravila i zakone kojih se aboridžinska plemena drže i danas.
Svaki Aboridžin ima svoje snoviđenje; snoviđenje svojeg totema. Ono govori o njegovoj povijesti, njegovim precima, zemlji s koje mu potječe klan, kako se treba ponašati..... Npr. Aboridžin koji ima snoviđenje klokana, pripada klanu s totemom klokana.
Photobucket
Kao što i priča govori, taj klan neće jesti klokane jer su i članovi klana i njihov totem potekli od istog pretka, oca klokana i time su svi oni braća, a ubiti i pojesti brata, bio bi kanibalizam. Ono što je, u stvari, osigurano ovim pravilom je da svi ne love iste životinje i time se nastoji postići da sva plemena imaju izvor hrane. Što više čitam i slušam o odnosu Aboridžina s prirodom, to me više fascinira. Desecima tisuća godina u natrag, nastojali su urediti život u ravnoteži s prirodom i uspjeli u tome.

Da se vratim snoviđenjima.
Svaki je totemski predak, krećući se zemljom, rasipao za sobom note i riječi i tako stvorio pjevane staze. Ako pratiš svoju pjevanu stazu, nailazit ćeš na one koji dijele tvoje snoviđenje. Ako skreneš s nje, možeš nastradati. Ne znam kako vi ovo čitate, ali meni to govori da ne uzimam tuđe i živim u miru sa susjedima. To su pravila postavljena desecima tisuća godina u natrag. Što nije fascinantno? A kako bi tek svijet bio lijep da se svi drže toga....
Da se vratim snoviđenjima sretan.
Aboridžini vjeruju da zemlja postoji tek ako je ispjevana. Zato postoji ogroman broj priča snoviđenja (preci su rasipali riječi i note). No, sve priče ne smiju biti ispričane van klana. One su svete kao i mjesta na koja se odnose, mjesta gdje spavaju preci.
Photobucket
U cijelom povijesnom previranju oko aboridžinskih plemena, kažu da su neke priče dobivene na prevaru i prepričane iako to nisu smjele biti budući da to povrijedi/uvrijedi aboridžinska plemena koji su njihovi vlasnici. Isto tako kažu da su mnoge priče izmijenjene u prijevodu sa stotina aboridžinskih jezika. Nadam se da ova koju sam pronašla, ne spada u nijednu od tih skupina.
U svakom slučaju, u raznim djelovima Australije, plemena imaju različite priče o istoj temi, ali svi dijele jedan stav prema zemlji; treba je čuvati u izvornom obliku i ostaviti je potomcima onakvom kakva je bila.
Photobucket

Ovo je mali dio kompleksne filozofije aboridžinskih plemena u koju sam zagrebla. Zainteresirala me otkad sam od moje drage T dobila na dar knjigu „Pjevane staze“ da je čitam na putu u Australiju. Knjiga mi je otkrila jedan potpuno novi svijet; svijet snoviđenja i pjevanih staza.
Susreću se na svakom koraku po Australiji, čim se dotakne u aboridžinsko naslijeđe i to je ono što se prihvaća u današnje vrijeme, ali nije bilo tako sve do nedavno.
Vratimo se 250 godina u natrag kad su kolonijalisti Britanci kročili na australsko tlo. Bijeli čovjek koji još ni dan danas nije naučio kako treba poštovati zemlju, bijeli čovjek koji je išao u otkrivanje novih krajeva da bi osvojio što više zemlje, susreo se s urođenicima koji imaju poseban odnos sa zemljom i jednu filozofiju života dijametralno suprotnu nama. Taj bijeli čovjek je odlučio da su Aboridžini niža vrsta jer su drugačiji. O tome što se dalje zbivalo, u sljedećem broju mah.
Photobucket

- 20:00 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Komentari On/Off

Linkovi

Ostavi svoj E-mail

pa će stići vijesti o novim postovima.


Moj je dolfinus.a MAJMUN gmail.com

Radio emisija Studenskog radia o mom blogu


View Ireland in a larger map

Recepti
Irish stew
Džem od rabarbare
Pašta s okusom Mediterana

EUROPA
Hrvatska
Riječki plac
Nostalgija
Tuna naša jadranska

Irska
Tips&Tricks 1
Tips&Tricks 2
Tips&Tricks 3
Dublin i okolica
Dublin
Južni i sjeverni Dublin
Nacionalna ergela (National Stud)
Irska pod snijegom (Dublin mountains)
Zapad
Zapadna Irska
Bridges of Ross
Adare, najljepše selo u Irskoj
Aran islands
Sjever
Sjeverna Irska
Jug
Skelligs
O svemu i svačemu
Vožnja po Irskoj
Radne dozvole u Irskoj
Noć vještica (Halloween)
Irsko more
Sport u Iraca i ja kao promatrač
Irski kalendar
Koliko platiti trajekt za Aran islands ili crtica o irskom turizmu
U koju luku ići na trajekt ili druga crtica o irskom turizmu
Kulturološke razlike 3 / Pretežno o Ircima
A kako je u katoličkoj Irskoj s umjetnom oplodnjom?
Irska u vrijeme recesije
Irska 2006 : Irska 2012.

Island
Island općenito

Italija
Rim - Antika
Rimske atmosfere

Madrid
Madrid
Siesta je zakon

Francuska
Mjesto gdje se prodaju Picasso & co.
Bijeli Pariz
Roquefort i žene

Prag
Početak kratke šetnje Pragom
Kraj kratke šetnje Pragom

Škotska
The Scottish Highlands
Škoti, krava s frizurom i Aberdeen
Edinburgh

Rusija
Ruski politicari gledani iz kuta Moskovljana
Moskovljani i Moskva iz mojeg kuta
Moskovska podzemna

USA
Manhattan
Manhattan ukratko
Chinatown
Guggenheim i MoMA
Veličina je važna
Security

AZIJA
Malezija
Penang uvodno
Penang Hill
Kek Lok Si
Cijene, shopping, restorani
Redang
Kina
Veličina gradova
Pričice o Kini
Orhideje
'em ti kinesko
Chinglish
Art Zone 798
Pričice o Kini2
Rijeka Li
Normalno kinesko selo
Hong Kong - still missing
Macau - still missing
Japan
Prvi dodir s Japanom
Crtica o hijerarhiji
Miraikan
Reakcija hrvatskog mozga
Tri razgovora

AUSTRALIJA
Aboridžini i pjevane staze
Australian Open
Melbourne Federation Square
Opasne životinje Australije
Veliki koraljni greben
Krokodili
Alan
Sydney
NG u Sydneyu

Skitam i promatram...
Perhaps, they are in the woods
Kulturološke razlike / Indijci
Luton, tak imam te rad

Prava putnika u avionima

Osobni miš-maš
Nevidljive veze
Amarcord...mi ricordo...sjećam se...
Jedanaestogodišnjaci profesionalci
Kulturološke razlike 1 / Od sutra sam slobodna u Irskoj
Adagio sjećanja
Je li nona imala pravo?
Jedna opuštajuća večer
2 dokaza da su muški i ženski mozak različiti; New Scientistov i moj analizom hrvatskog galeba
11 godina
Tko će me od sad onako pitati: "Ima li što novoga na 'onom planu'?"
Mrs Joan
Pa pa Mili-Zmili

Predstave, gigovi...
La Clique est magnifique
U2 i što me opet tjera iz Dublina
Druga starana koncerta U2
Winterplay

Zanimljivi blogeri:
Image Hosted by ImageShack.us
Bugenvilija - Netko tko radi prekrasne macro fotografije i uči nas puno o suživotu s drugim bićima na Zemlji....kukcima npr.
Donin svijet - Lijepi postovi o svemu i svačemu
Ispravi se Delfina - Lijepe pjesme
Hvalospjev gluposti - Duhoviti Samoborac koji je u prošlom životu bio Leprechaun
Lipa Mare - Dogodovštine jedne Bečanke
Makedo - Još jedna s previše pečata u putovnici
Micula - JAKO volim njegove fotografije
Nepoznati Zagreb - Grad kojeg sam oduvijek voljela i to se neće promijeniti
Pardon my French - Zabavni osvrti na pariški/francuski život
Po putu i azimutu- Planinarenje, pretežno po okolici Rijeke - podsjeća me na sve što sam trebala puno više raditi dok sam bila tamo :-S
Smiling cricket - Prvi haiku koji me zaintrigirao
Vali - Fini recepti
Zarazna - Zabavno opisane crtice iz života još jedne gastićke
Zvrk - Dogodovštine sa susjednog Otoka
Žubor vode - Lijepe misli iz Slavonije

Oni su zadnje napisali ovo:


Gdje potražiti dobru hranu u Dublinu:
Visit MenuPages.ie

Kako jeftino doletiti negdje:
Flylc
Flycheapo
Skyscanner
Volagratis
Whichbudget

Irish Weather Forecast

Veselije teme od vremena:
Nik Titanik me uvijek dobro nasmije

Muzika s ovih Otoka:
Kíla
Declan de Barra - pjesme
Amy Macdonald

Gdje potražiti dobre koncertiće u Dublinu:
Whelan's
Bleu Note
The Sugar Club

Obrazovanje:
Novi List
Večernjak
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Irish Independent

Opis bloga

Nakon cijelog ljeta putovanja i druženja s putnicima kod mene, krenula sam odgovarati na zaostale mail-ove i došla do zaključka da su blogovi izvrsna ideja da vam kažem gdje sam/što sam/ kako sam.

Da, Modesti, priznajem belj.

Zašto The Journey?
Po naslovu knjige koju sam počela čitati kad sam napisala prvi post, "The Journey Home".
Kupili su mi ju moji Maja i Ivan dok smo lutali po Islandu to ljeto.
Napisali su intersantnu posvetu: "Uživaj u svojoj misiji, ali kao što i sama znaš, svaka ptica svojem jatu leti....i uvijek ga nađe. Čekamo te!". sretan

Točno. Rekla sam kad sam odlazila da ja na ovo gledam kao na malo dulje putovanje....pa evo priča, i pokoji recept iz Dublina i uže i šire okolice :).... dok ne dođem doma wink
Fotografije su moje.... i iako nisam niti profesionalac niti umjetnik, zaštićujem ih Copyrightom sretan.




users online