subota, 21.01.2012.
Australian Open iz nekog drugog kuta
Nema smisla pričati o jučerašnjem meču ... Šteta što je Ivo izgubio... Federeru stvarno nije bilo lako.
Čak je i uvijek onako švicarski smiren Roger, nekoliko puta viknuo "Yes" nakon osvojenog poena, ali kao što rekoh, neću o tome, nego o nečemu drugom o čemu slike govore same
.Iz publike se često čuje: "I love you …", a točkice možete zamijeniti s Rafael, Roger, Andy....
. A ja ću velikodušno
, dok uživam sjedeći na Federation Square-u uz sunce nad Melburnom, ubijajući zadnje sate prije leta za Dublin, poslati pozdrav svim njihovim obožavateljicama na blogosferi i poželjeti vam dobro jutro 
. Što jest, jest ... dečki neke adute za utrku imaju . 
...
...
...
...
...
...
A dolaze i neki novi "klinci"...
... iza kojih će uskoro stajati horde obožavateljica...
.
I da post završim s nečim iz jučerašnjih novina što se uklapa u priču
: "For years Australian fans flocked to Melbourne Park to barrack wildly for the Aussies. We'd stay up all hours glued to the TV as Pat Cash or Pat Rafter did us proud at Wimbledon, even if Rafter, the world's nicest guy, never won the sport's greatest prize. Still every mother in Australia went to bed holding up the hope he would merry her daughter, and arrive to Christmas dinner shirtless.". Raftera nisam imala čast vidjeti u živo.... Neki drugi put na nekoj Božićnoj večeri, možda .
- 09:55 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
.
