utorak, 21.09.2010.
Put pod noge, za promjenu 
Iako godina još nije na kraju, znam nečega po čemu ću je se sigurno sjećati. Bila je leteća u svakom smislu te riječi...A čini se da se tako i nastavlja...Do kada, vidjet ćemo....Ovog časa je baš želim ovakvu kakva je i nikakvu drugačiju.
Vjerojatno će i meni jednom dosaditi kronični journey, ali ne još.... Još uvijek moj sjeverni vjetar konstantno pirka i kad svako toliko jače zapuše, šapne: "Hit the road again, dolphinA...".
Većina stvari mi je u Dublinu u skladišnom prostoru kojeg sam iznajmila, dio je u Rijeci, dio u stanu u kojem sam ova 3 dublinska tjedna.... Kaotično, nije li? Je čak i za mene, ali svaki drugi scenarij, nakon prethodnih putovanja i ovoga koje slijedi, ne bi imao puno smisla.
Kamo sada? Opet istočno od raja... Dobro, ja ne bježim, niti sam istjerana iz mog europskog raja 
... Ovo je na jako dobrovoljnoj bazi...
Japan mi je sljedeća destinacija.
O njemu vam nisam puno pričala početkom godine kad sam tamo zavirila. Ne zato što mi se nije svidio, nego nisam stizala zbog svih putovanja koja su nakon njega uslijedila. Dopao mi se. Ne mogu reći da sam oduševljena japanskim mentalitetom i vjerujem da će sljedećih 9 tjedana uroditi barem još jednim postom o kulturološkim razlikama. No, postoji nešto dopadljivo i privlačno u Tokiju pa zašto ne provesti tamo 2 mjeseca kad se već nudi? Bit će zanimljivo malo doživjeti zemlju kontrasta iz bliza.
A dok sam ja tamo gdje sunce izlazi, vi koji ste u ovom dijelu svijeta nemojte nikako propustiti ako negdje ugledate ovo ime; Camille O'Sullivan.
To je jedna svestrana umjetnica iz ovih krajeva i zabava na njezinim gigovima je zagarantirana. Dobri gigovi su jedna od odličnih strana Dublina...Pa uživajte i vidimo se uskoro
.
- 22:16 -
.
