srijeda, 23.09.2009.
La Clique est magnifique...
Zadnji mjeseci su bili mjeseci od nemanja vremena. Iako sam još početkom svibnja planirala ljeto s najviše vremena za sebe, kako to obično biva samnom, plan se naglo promijenio. Promijenio ga je jedan telefonski poziv i ovo je ispalo moje prvo ljeto kad nisam uzela pravi godišnji. Ljeto u Irskoj je kakvo je pa sam na letove koje sam morala imati, dodala i letove u Hr koje sam željela imati. Tako su se moji dani sveli pretežno na posao i putovanja neopuštajućeg tipa. Što je tu je.... Ne mogu se buniti jer sam znala cijeli scenarij na početku. A "We are where we are" je i nešto što smo najćešće ponavljali na projektu zadnjih mjeseci kad bismo otvorili novu kutiju iznaneđenja koja nas je dočekala. Sve rjeđe to govorimo i vidimo svjetlo na kraju tunela. Koji će to tulum biti kad izađemo....
Kakavigod bili moji dani, ja bih uvenula da ne živim. Budući da nisam od onih koji žive da bi radili, nego obratno, blog je otpao na uštrb offline života u ono malo preostalog vremena (to je odgovor svima koji su me u zadnje vrijeme pitali jesam li dobro zato što ne pišem 
).
Jedna od izvrsnih offline stvari koja me zabavila ovih dana je trupa La Clique. Motaju se redovito po ova dva otoka, ali i šire i želim da vam se posreći da vam se putovi presretnu. Zašto je La Clique magnifique? Prije svega su puknuti, jako zabavni, duhoviti i originalni. Išla sam ih gledati lani (slike su od onda jer sada mole da ih se ne fotografira) i ponovila to i ove godine. Smijat ćete se ili diviti njihovim vještinama od početka do kraja 
. La Clique je kombinacija kabareta, cirkusa, burleske.... Točke su vrlo raznolike. Tu je šašavi Norvežanin kapetan Frodo...
Onda je tu, nezaobilazni, duhoviti Mario - Queen of the Circus (sve izvodi uz muziku od Queen)...
Na malo drugačiji način privuče pažnju (posebno ženskog dijela publike
) jako sexy David O'Mer... 
La Clique ima puno izvođača koji se izmjenjuju na raznim predstavama tako da je pitanje na koga ćete naletjeti....Osim ovih prethodnih, mogu tu biti duhoviti Englezi...
Volim jesen u ovom dijelu svijeta jer je puna kazališne akcije. Nakon ljetnog zatišja, nekoliko kazališnih festivala baš dobro sjedne. No, uz moja putovanja, na žalost, ne uspijevam pogledati sve što bih htjela. Tako neću uspjeti nigdje ubaciti nešto što će sada igrati u Londonu, a to je Mother Courage and her Children u National Theatre. Išla bih samo zbog toga što glavnu ulogu igra Fiona Shaw koja je fenomenalna glumica. Bilo bi zgodno napraviti anketu i vidjeti koliko ljudi ne zna o kome se radi kad pročitaju ime, a koliko od njih zna točno o kome se radi kada čuje da je to teta Petunia, teta Harrya Pottera
. Gledala sam je u "Happy Days" Samuela Becketta i bila je fantastična. Ja inače nisam baš Beckettov ljubitelj, ali nisam odolila kad sam pročitala kritike i nije mi ni malo žao. Naprotiv. Zato zavidim onima koji će pogledati Mother Courage....Mogu se samo nadati da će Irkinja iz Corka doći ponovno u Dublin. Imala sam kombinaciju da kad budem išla u Moskvu, odem u London u subotu, pogledam predstavu i produžim dalje u nedjelju, ali onda ne ostaje ništa vremena za Dublin. A ipak je Dublin sada moje doma...
- 23:22 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
.
