The Journey....

https://blog.dnevnik.hr/thejourney

četvrtak, 14.05.2009.

Aran islands... Inishmore ponajviše

....i kad sam se probudila uplovljavali smo u Kilronan na Inishmoreu.
U vodiču sam pročitala: "Nitko ne ide na Aran otoke radi hrane.", a jedan prijatelj je dodao: "Nitko na Arane ni ne dolazi u shoping.". I pogriješio je! Tamo je već počelo ljetno sniženje...u dva od tri dućana.

Naravno, u jeku ljeta smo!
I bili smo baš zadovoljni kad smo našli za kupiti rukavice jer vožnja bicikle po vjetru bez njih nije bila nimalo ugodna. Šalu na stranu, Inishmore je zaista mjesto gdje se dolazi uživati isključivo u prirodi, divljini i pustoši...Na otoku ima samo nekoliko restorana, 2 dućana s pretežno vunenim proizvodima i 1 široke potrošnje pa me ugodno iznenadilo da su cijene kao u Dublinu jer sam pod dojmom cijena koje ljeti budu na Krku i drugim našim otocima, u ovakvoj pustoši irske bodulije očekivala pljačku.Otok nema ne znam kakvu infrastrukturu, ali ima sve nužno da se provede lijepi vikend u divljini, daleko od dublinske gužve.
Kakvi su ti Aran islands?
Inis Mór (kod nas bi se zvao Veliki otok), Inis Meáin (Srednji otok) i Inis Oírr (Istocni otok) su tri otočića koja čine Aran islands i rekla bih da ih je netko nekada davno odrezao od Burrena (dijela zapadne obale Irske) te gurnuo malo zapadnije prema Americi. Pojam krški kraj ovdje poprima jednu od najviših dimenzija krša koje sam do sada vidjela. Kamen, kamen, trava i cvjetići, kamen, kamen.I teško se ne složiti s opisom Burrena (a time i Arana) koji se nekada pripisuje Cromwellu, a nekada nekom od njegovih generala: "Tamo nema drveta da bi se objesilo čovjeka, ni vode u kojoj bi ga se utopilo, niti zemlje u kojoj bi ga se pokopalo.". Tkogod da je ovo rekao, sročio je to vrlo cromwellovski, gledano s irskog stanovišta. A, vezano uz Cromwella, pretpostavlja se da su Arani prvi put i naseljeni pred njegovom najezdom. Da je bilo boljih uvjeta za život i malo više zemlje, netko bi se, vjerojatno, sjetio i prije 17. stoljeća preseliti tamo.
Ta hrpa kamenja o kojoj pričam je pretvorena u nebrojeno zidova i sigurno ima više ograđenih parcela nego što je stanovnika.Čudi me, poznavajući Irce i njihov način opisivanja irskih zanimljivosti, da u proučavanjima zapisa o Aranima, nisam nigdje pročitala kako Inishmore, barem u nekom kontekstu (bio to Co. Clare, Irska, Europa ili svijet), ima NAJviše zidova . Naime, Irci će, ako je ikako moguće, naći načina da stave prefiks NAJ u svojim opisima.
Inishmore, kolikogod imao u nazivu Veliki, u biti je mali; dug je oko 14 i širok nešto preko 2 km. Mnogi turisti dolaze na izlete od nekoliko sati i u tom razdoblju se da vidjeti glavne točke pogotovo ako se uključi u ture s kombijima. S jedne strane, uvijek je zgodno čuti komentare nekog domaćeg (neka nitko ne računa da će ih razumjeti 100% jer je tamo ipak glavni jezik irski pa engleski koji se čuje može imati interesantan izgovor). No, s druge strane, meni je bila puno draža varijanta da prespavamo i provozimo otok na bicikli.Posebno mi je bilo drago da smo se na to odlučili kad smo došli na predio kod Dún Dúchathair (Black Fort) koji su za mene sada najljepši cliffovi Irske. Do tamo ne vodi normalna cesta i nisam ga vidjela u planovima tura, ali sam tamo rekla: "Isplatilo se doći" To nisu one najpoznatije stijene Inishmorea kraj Dún Aengus, slične Moherima koje se vide uvijek na slikama. Mislim da predio nije poznat jer nije pristupačno, a i nema nikakve turističke infrastrukture na kojoj bi se zarađivalo.
Ali, baš ta divljina je ono što ih čini najljepšima. Moher su predivne (posebno s mora), ali Moher su najpoznatije i osim u večernjim satima, stalno krcate turistima. Ove nisu ni blizu dugačke kao Moher, a i niže su, ali ih pustoš u kombinaciji sa zvukom valova čine predivnima. Cijela južna strana otoka su ovakve visoke stijene koje se strmoglavo ruše u more. Sjeverna strana je čista suprotnost; niska obala s puno pješčanih plaža ......i onim bijelim pijeskom koji za sunčanih dana podsjeća na neke druge, tople krajeve pa bi more čak moglo prizvati i na kupanje,......ali vjerujem da će se svatko vrlo brzo osvijestiti pri prvom dodiru s nekakvih petnaestak stupnjeva ljeti.
No,.......nijedan od tuljana iz kolonije koja je tamo nastanjena, neće se složiti s ovom mojom izjavom .
Na Arane ću se vratiti.

- 01:47 -

Komentari (14) - Isprintaj - #