subota, 21.03.2009.

Izgubljen je tigar. Odaziva se na ime Celtic! Nagrada poštenom nalazniku!

Šalu na stranu.
Jučer su u mojoj firmi najavljeni novi otkazi.... Očekivalo se jučer ili prekjučer. Nije to prvi put pa šok nije veliki. Već je bilo nekoliko tura. Što se može pokušava se preseliti istočno u jeftinije krajeve. Irska je postala preskupa iz raznih razloga.
Celtic tiger je davno posustao, ali promjena na lošije stanje se čini jako brza. Kako je brzo grabio naprijed, tako sada brzo staje, sijeda, liježe....sakrio se negdje.
Kad se sjetim da je samo prije godinu i pol nas 80-ak slavilo 3 dana završetak jednog projekta i početak novoga u Lisabonu, smješteni u hotelu s 5 zvjezdica u zgradi koja je nekada bila palača i ostala uređena u tom stilu. Usto su zabave svih dana bile pomno organizirane.
Kad gledam ljude kako sada dobivaju otkaze, lisabonski scenarij mi se čini nevjerojatan. U svim valovima otkaza samo naš projekt je ostao netaknut....Moramo ga završiti, a nekome je jasno da se može odraditi u rokovima jedino s ljudima koji imaju znanje. Što će onda biti, tko bi ga znao?! Ako me sada pitate, i mi ćemo biti višak, ali te stvari se nikada ne znaju.
I sada si ja razmišljam; čekati otpremninu ili tražiti prije nešto drugo? Osim što ponude nisu onako dobre kao što su bile prije pa me ne vuku, želim vidjeti kraj projekta....puno smo se dali za njega, a kraj nije daleko....Nije ni loše pričekati otpremninu ako i dalje ne bude prema irskom zakonu (irski zakon ne štiti zaposlene pretjerano po tome i dobije se peanuts).... Sve je to kocka.... Promatrat ću polako što se događa oko mene pa ću odlučiti u letu. Nema druge...
No, unatoč što je situacija u državi kakva je, U2 je u nekoliko minuta rasprodao 2 koncerta za ovo ljeto. Ne znam koliko je karata bilo u prodaji jer su krenuli ranije i s pretprodajom, ali ako se uzme da na stadion stane nekih 100.000 ljudi, broj je bio ogroman. Prodaja je počela u 8 ujutro. To je vrijeme kad Irci, inače, nisu pretjerano budni. Jedan prijatelj se spojio u 8 i 8 minuta. Dobio je poruku da je na čekanju, a nakon 15 minuta mu se pojavila druga poruka koja mu je javila da karata više nema.
Je li država stvarno u krizi ili nas netko zeza da bi mogao imati dobar izgovor za povećanje poreza?
Kriza je, ali ljudima još nije došlo do glave i spremni su platiti 62, 96 ili 133 € za 2 sata dobre zabave.
Mogu početi od sebe (i ja imam kartu, ne brinite još sam u oblacima wink ). Iako vidim oko sebe ljude koji dobivaju otkaze, a i sama ga očekujem i vidim da situacija nije dobra, nekako sam smirena. No, s druge strane....što ću....ne mogu predvidjeti ništa što će se događati. Mogu samo nagađati, a mala je vjerojatnost da ću pogoditi....Što da se onda uzbuđujem?
U2 koncert je i onako zadnja stvar s To Do/See in Ireland liste koju još nisam napravila....Znači, to se mora prekrižiti wink . A onda ako i dalje ostanem, nije bitno što je lista odrađena; mogu je ja i ponoviti, ali će ovaj put biti proširena s nekim novim otkrićima. Usput budi rečeno, u Irskoj nema za U2 koncert VIP karata najavljenih u Hrvatskoj za koje će neki biti spremni izdvojiti 2000 Kuna.... No comment.
Međutim, kakvagod situacija bila, s današnjim jutrom sve staje u Irskoj. Rugby reprezentacija igra utakmicu za osvajanje Grand Slama prvi put nakon 1948. To je događaj koji će baciti u sjenu sve recesije. Jedan moj prijatelj tvrdi da sigurno pobjeđuju. Obrazloženje je u duhu irskog humora.
Celtic tiger je započeo s nevjerojatnim prvim kvalificiranjem irske reprezentacije na Svjetsko nogometno prvenstvo, 1990. i ulazak u četvrt finale. Celtic tiger završava s osvajanjem Grand Slama u rugbyju.
Sport je nevjerojatno važan ovdje, a važnost osvajanja Grand Slama u rugbyju se ne može opisati riječima.
Com'on Ireland! Go, Ireland hrvatska ! sretan .

Update: Irska je osvojila Grand Slam nakon 61 godine. Koja dobra utakmica.... Jedna od onih za gubljenje živaca, ali dobra....no sada više nikoga nije briga za živce party . Očekuje se veći party u gradu nego kad su 2007. na Croke Parku dobili Engleze (prva utakmica protiv njih nakon prvog Bloody Sunday). Ovaj vikend se zaboravlja na recesiju sretan .

- 02:38 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

utorak, 17.03.2009.

Rimske atmosfere

Da skočim malo u sadašnjost Rima.
Naravno da mi Talijani nisu bili atrakcija po kulturološkim razlikama. Navikli smo i na njihove razlike i sličnosti s nama. No, u Rimu se vide razlike u odnosu na sjever....južnije, toplije, opuštenije.....
Atmosfera je očekivana....Gužva, standardno vikanje i zvanje s udaljenosti tipa: "Ooo, FabiOO!", ne pretjerano čisto i veliki broj ljudi koji pokušava nešto smuljati i na brzinu prodati....Hoćete li VIP ulaznicu u Vatikanske muzeje? Nema problema i nije bitno što taj ponedjeljak nije bilo uopće gužve i u to se možete uvjeriti odmah iza ugla. Hoćete li cvijeće? Mimoze i ruže se stalno nude.

Hoćete li kartu po povoljnoj cijeni za dva dana u Hop on - Hop off autobusu? Nema problema, ali i za jedan dan košta jednako jer taj jednodnevnu nije prodavao sretan

. Hoćete li jesti? Ma i ako nećete, pred nosom će vam se naći najbolji i najpovoljniji meni u gradu i popričat ćete malo s konobarom.
Hoćete li sjesti na stol po vašem izboru na terasi na Piazzi Navona gdje znate da ćete preplatiti štogod naručili? E, ne može iako je terasa poluprazna i neće se napuniti dok pojedete. Allora, adio, vado da un altro! Razmišljate li, prema sudu prodavača, predugo hoćete li kupiti n-ti par crvenih cipela, nemojte se začuditi ako vam dođe i kaže: "Ovo nije modna revija, odluči se hoćeš li kupiti ili ne!". Caro mio, neću ti kupiti ni cipele, ni torbu koju sam gledala.... Hvala što si mi spasio novčanik tako prepotentan.
Vjerujem da je Rimljanima često puna kapa gužve koju naprave turisti,...

...ali bez njih bi ih jako veliki broj mogao zatvoriti butige i otići negdje trbuhom za kruhom. Zato imaju biti zitto s pristojnim ljudima jer ti turisti su njihov kruh.
No, nemojte me krivo shvatiti, nisu svi prepotentni i lopovi, ima ih i simpaticona koji su željni dati posebnu cijenu samo za mene (mo'š mislit' da je posebna wink

) i onih koji će na račun kuće dati digestive za kraj večere i onih koji će kad je terasa na suncu kod Pantheona prepuna, donijeti od nekud stolić samo za vas, i onih koji će vam lijepo objasniti kako da dođete do neke znamenitosti i kao što rekoh u prošlom broju, Rim će se sjetiti dati besplatan ulaz ženama na Dan žena....
Sve je to duh Mediterana i tkogod očekuje švicarsku organiziranost, griješi i bolje ni da ne dolazi.
U restoranu, normalan račun iz kase je nešto....skoro pa nepoznato. Žvrlj, žvrlj, nekada čak i na papiru na kvadratiće iz blokića i to je to sretan

. A nismo išli u fast food i one s nogu, nego u prave restorane njami

U odnosu na Dublin, pašta i pizza su jeftinije, a secondi su tu negdje. Zašto im juhe koštaju 7 - 8 €, ne znam...pa, dobro, neka je negdje nešto skuplje nego u Dublinu sretan

.
Gospodarstva su svugdje u stanju u kojem jesu, a talijanskom nisu cvale ruže niti prije recesije i nimalo ne krivim ljude što pokušavaju zaraditi na razne načine kako znali i umjeli svojim znanjem,...

...talentom,...

...ili svojim stajanjem...

Neki to rade s dozvolom...

....pa tako Mirko mirno sjedi na Piazzi Navona, a neki rade bez dozvole i razbježe se na dolazak policije nevjerojatnom brzinom.

Na kraju krajeva, nitko nas ne tjera ništa od toga kupiti tako da je sve stvar izbora, a svi ti slikari, svirači i prodavači daju određeni veseli ton gradu. Jedini koji su mi smetali su prosjaci i ima ih previše, a često se sreću oni s Jugo-govornog područja.

Ova bakica nas je pitala: "Deco, odakle ste?", ali nije dobila ništa. S prosjačenjem sam nemilosrdna, i pitam se koliko mladih me razumjelo kad bih rekla: "Odi raditi."? sretan

Promet u Rimu je poseban doživljaj, počevši od prelaska ulice koji je, često, u najmanju ruku, interesantan. Prvu večer kad sam gledala kako se prelazi na pješačkom, smijala sam se.

Ako pješak nije baš ispred auta, auto prolazi. I to je pravilo.
Kolikogod hrabra bila, u Rimu ne bih sjela, na njima jedno od omiljenih prijevoznih sredstava, vespu...

No, bila bih voljela probati voziti kamioncin koji mi je kad sam bila mala bio san auta i za kojeg sam bila uvjerena da ću ga voziti kad budem velika sretan

. Vjerovali ili ne, to je ovo,...

... a i dan danas se sjećam kako je jedan uvijek bio parkiran tamo blizu željezničke, preko puta kod skretanja za Manzonijevu sretan

.
Kad sam ja vozila jedno od omiljenih prijevoznih sredstava Rimljana,...

...nije mi bilo baš do smijeha. Ubacuju se samo tako. Kod njih bih rekla da vrijedi pravilo desene i lijeve ruke ili tko jači, taj kvači. Međutim, čovjek vrlo brzo shvati da će s pristojnim propuštanjem ostati stajati na mjestu pa nema druge nego prilagoditi se sretan

. Možda su bili kavaliri na Dan žena, ali u vožnji su sve ostalo samo ne to. Propustiti nekoga?! Nema šanse! Pretjecanje po desnoj strani (mahom vespe)? Pa normalno da se može.... O čemu pričamo?! Morala sam odvoziti po Rimu samo da izađem iz njega na putu za Umbriu. No, to samo je značilo doći iz centra van do autoceste. Uz praćenje jednog zelenog znaka za autocestu kraj kojeg je pisalo Tangenziale (loši su s putokazima), uspjela sam skrenuti prema jugu umjesto prema sjeveru sretan

pa je izlazak iz Rima trajao nešto duže nego što je bilo planirano i rimsku vožnju sam doživjela u punom svjetlu. Glavno je da ja i dalje ne kružim , nego da sam se uspjela izvući i vidjeti lijepu Umbriju.

.
Sretan vam Paddy's day! mah

- 13:18 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 14.03.2009.

Je li Neron kriv što nema više ostataka starog Rima?

Što pričati o Rimu kad mi se čini da sam zadnja koju putovi do sada nisu tamo bili odveli sretan ?

Na stranu poznate stvari, meni se jako sviđaju njegove boje...Kulise u žuto - bež - narančastim tonovima su mi jako ugodne za šetnju sunčanih dana. I čini mi se da pametno paze da se sklad boja ne naruši.

Čak se i McDonalds morao uklopiti s okolnim dućanima i na nekoliko mjesta imaju natpise koji su kombinacija tamno zelenog i žutog. Očito je da tko želi živjeti u Rimu, mora igrati po pravilima Rimljana i to mi se sviđa.
Na žalost, kakogod se činilo na prvi pogled zbog puno ostataka iz prošlosti, nisu Rimljani oduvijek čuvali svoju ostavštinu. I ako mislite da ću kao jedan od primjera navesti kako je Neron spalio Rim, varate se.

Stari Rim prate mnoge priče za koje je teško reći koliko su istinite s udaljenosti od 2000 godina. Znamo i sami kako rekla - kazala promijeni priču koja se događa danas, a koliko tek može promijeniti tako staru priču. Čitam knjigu jedne Rimljanke,"101 perché sulla storia di Roma che non puoi non sapere" i svakom bih je preporučila jer nije suhoparno prepričavanje povijesnih činjenica koje su se događale na 7 brežuljaka.

Ilaria Beltramme se osvrće i iz raznih kutova gleda na poznate priče iz rimske povijesti pa tako i na onu o Neronu. Nema sumnje da će on zauvijek ostati najpoznatiji piroman i ona to ne misli mijenjati, nego priča o mnogim drugim aspektima života u to vrijeme. Kada se pogleda na Neronov život, od najranijeg djetinjstva obavijen spletkama, ubojstvima, raskošnim zabavama, opčinjenosti faraonima i željom da postane "Sunce" Rima, požar se baš uklapa u biografiju. Paljenje Rima je samo šećer na kraju priče o jednoj kontroverznoj i ekscentričnoj osobi. Zašto netko tko je bio sposoban dati ubiti svoju majku (za koju priče kažu da je pokušala ubiti njega), ne bi bio sposoban zapaliti grad? Nema razloga ne vjerovati u tu mogućnost. No, postoji nešto o čemu se puno ne priča, a to je da je Rim u to vrijeme imao kuće pretežno sagrađene od drva te da su ulice u najnastanjenijim dijelovima bile toliko uske da vatrogasci (kakogod tada izgledali), nisu mogli jednostavno pristupiti. U takvim se uvjetima požar usred srpnja morao proširiti jako brzo samo uz pomoć malog povjetarca. Ne spominje se niti da je isti taj Neron dao nalog da se odmah organiziraju utočišta za stradale, da je zbog nesreće organizirao dostavu i srušio cijenu pšenice na pola te da je odmah s njegovim potpisom i financiranjem (znamo da nije zaradio svojim radom, ali imao je na raspolaganju...) krenula rekonstrukcija ne-drvenog Rima, proširen vodovod koji je stizao i u dijelove grada do kojih prije nije, organizirani vatrogasci...

Kad bi se o tome govorilo u priči o ludom piromanu, malo bi stajala na klimavim nogama. To ga ne opravdava od kasnijeg progona i okrivljavanja Kršćana za požar, a s obzirom na sve negativno što je napravio, daleko od toga da žalim što ga prati ovaj, vrlo vjerojatno, trač. No, istina je što Ilaria Beltramme piše u svojoj knjizi; bio je dijete onog vremena i ništa više ili manje okrutan nego većina ostalih rimskih vladara.

U krajnjoj liniji, povijest starog Rima je u velikom dijelu određena spletkama i ubojstvima....kao i ostatak povijesti čovječanstva. Svejedno, mislim da je preoštro što je jedan rimski pjesnik rekao: "Dovoljno je znati da je svaka žena kurva, a svi muški lopovi i naučena je rimska povijest.". Ali kada se samo pogleda na Nerona i njegovu mamu Agripinu, razumije se što je Belli mislio. Današnje sapunice su nula prema stvarnim antičkima.
Zato, kad sam na početku zažalila što Rimljani nisu više čuvali svoju ostavštinu, nisam u mislima spočitavala Rimljanima Antike, nego sam više mislila na razdoblje baroka koje je meni najmanje drago budući da volim jednostavne linije. Sve crkve u koje sam ušla imaju barokni pečat pa makar i sagrađene na ostacima starih. Čak i ona koja je navedena u vodičima kao jedina gotička crkva u Rimu, Santa Maria sopra Minerva, ima baroknih elemenata...

Kažu da se antička ostavština zanemarivala sve do relativno nedavno. Antički spomenici su smetali novoj raskoši,...

...a ponekad se njihovo kamenje iskorištavalo za gradnju pa je tako uzet dio i s Koloseuma....

...od kojeg je, meni osobno, draža pulska arena.
Nije sva krivica za uništavanje Rima na Rimljanima, nego i na raznim osvajačima.

Tako su Goti uništili terme Caracalla koje su bile najveće terme tog vremena, ukrašene mramorom i mozaicima od raznog drugog kamenja. Vjerojatno bi bilo prejednostavno samo njih okriviti za sva ona stoljeća koja je čovječanstvo poslije čekalo na pošteno pranje, ali ni u kojem slučaju, nisu odmogli smrdljivom razdoblju wink

Impresivno je čitati što su terme sadržavale osim bazena; knjižnice, sportske dvorane, galerije.... Ulaz je bio besplatan, moglo je stati 1600 ljudi i dolazili su muški svih slojeva. Na žene koje su se usudile prići, nije se gledalo dobro i bile su rijetke. No, baš u tim termama su me Talijani podsjetili da 2000 godina kasnije znaju biti pravi kavaliri. Bio je dan žena i ulaz ženama je svugdje bio besplatan. Nije me ni malo iznenadilo prema mom iskustvu s Talijanima i mora im se priznati da je potez bio lijep sretan

.
No, vratimo se u vremenu natrag. Rimsko Carstvo je palo 476. i mračni Srednji vijek je prekrio ostatke jedne velike civilizacije.

Na sreću po današnje generacije, neki su moćnici kasnije znali cijeniti antičke vrijednosti pa su ih uklopili u dio svojih vila i time ih, u biti, sačuvali. Nikako ne vjerujem da im je poticaj bio da se antičke ljepote sačuvaju za buduće generacije, ali se njihova grabežljivost pokazala pozitivnom za nas. Tako je obitelj Farnese nekako (ne znam kako, možda preko onog svog pape) u 16. stoljeću došla u posjed svega vrijednoga u termama Caracalle pa neki kipovi i mozaici još i sada krase vilu Farnese, a dio ih je kasnije premješten u razne muzeje. Jedna kada je uklopljena u fontanu na Piazzi Farnese.