Je li Neron kriv što nema više ostataka starog Rima?
Što pričati o Rimu kad mi se čini da sam zadnja koju putovi do sada nisu tamo bili odveli ?
Na stranu poznate stvari, meni se jako sviđaju njegove boje...Kulise u žuto - bež - narančastim tonovima su mi jako ugodne za šetnju sunčanih dana. I čini mi se da pametno paze da se sklad boja ne naruši.
Čak se i McDonalds morao uklopiti s okolnim dućanima i na nekoliko mjesta imaju natpise koji su kombinacija tamno zelenog i žutog. Očito je da tko želi živjeti u Rimu, mora igrati po pravilima Rimljana i to mi se sviđa.
Na žalost, kakogod se činilo na prvi pogled zbog puno ostataka iz prošlosti, nisu Rimljani oduvijek čuvali svoju ostavštinu. I ako mislite da ću kao jedan od primjera navesti kako je Neron spalio Rim, varate se.
Stari Rim prate mnoge priče za koje je teško reći koliko su istinite s udaljenosti od 2000 godina. Znamo i sami kako rekla - kazala promijeni priču koja se događa danas, a koliko tek može promijeniti tako staru priču. Čitam knjigu jedne Rimljanke,"101 perché sulla storia di Roma che non puoi non sapere" i svakom bih je preporučila jer nije suhoparno prepričavanje povijesnih činjenica koje su se događale na 7 brežuljaka.
Ilaria Beltramme se osvrće i iz raznih kutova gleda na poznate priče iz rimske povijesti pa tako i na onu o Neronu. Nema sumnje da će on zauvijek ostati najpoznatiji piroman i ona to ne misli mijenjati, nego priča o mnogim drugim aspektima života u to vrijeme. Kada se pogleda na Neronov život, od najranijeg djetinjstva obavijen spletkama, ubojstvima, raskošnim zabavama, opčinjenosti faraonima i željom da postane "Sunce" Rima, požar se baš uklapa u biografiju. Paljenje Rima je samo šećer na kraju priče o jednoj kontroverznoj i ekscentričnoj osobi. Zašto netko tko je bio sposoban dati ubiti svoju majku (za koju priče kažu da je pokušala ubiti njega), ne bi bio sposoban zapaliti grad? Nema razloga ne vjerovati u tu mogućnost. No, postoji nešto o čemu se puno ne priča, a to je da je Rim u to vrijeme imao kuće pretežno sagrađene od drva te da su ulice u najnastanjenijim dijelovima bile toliko uske da vatrogasci (kakogod tada izgledali), nisu mogli jednostavno pristupiti. U takvim se uvjetima požar usred srpnja morao proširiti jako brzo samo uz pomoć malog povjetarca. Ne spominje se niti da je isti taj Neron dao nalog da se odmah organiziraju utočišta za stradale, da je zbog nesreće organizirao dostavu i srušio cijenu pšenice na pola te da je odmah s njegovim potpisom i financiranjem (znamo da nije zaradio svojim radom, ali imao je na raspolaganju...) krenula rekonstrukcija ne-drvenog Rima, proširen vodovod koji je stizao i u dijelove grada do kojih prije nije, organizirani vatrogasci...
Kad bi se o tome govorilo u priči o ludom piromanu, malo bi stajala na klimavim nogama. To ga ne opravdava od kasnijeg progona i okrivljavanja Kršćana za požar, a s obzirom na sve negativno što je napravio, daleko od toga da žalim što ga prati ovaj, vrlo vjerojatno, trač. No, istina je što Ilaria Beltramme piše u svojoj knjizi; bio je dijete onog vremena i ništa više ili manje okrutan nego većina ostalih rimskih vladara.
U krajnjoj liniji, povijest starog Rima je u velikom dijelu određena spletkama i ubojstvima....kao i ostatak povijesti čovječanstva. Svejedno, mislim da je preoštro što je jedan rimski pjesnik rekao: "Dovoljno je znati da je svaka žena kurva, a svi muški lopovi i naučena je rimska povijest.". Ali kada se samo pogleda na Nerona i njegovu mamu Agripinu, razumije se što je Belli mislio. Današnje sapunice su nula prema stvarnim antičkima.
Zato, kad sam na početku zažalila što Rimljani nisu više čuvali svoju ostavštinu, nisam u mislima spočitavala Rimljanima Antike, nego sam više mislila na razdoblje baroka koje je meni najmanje drago budući da volim jednostavne linije. Sve crkve u koje sam ušla imaju barokni pečat pa makar i sagrađene na ostacima starih. Čak i ona koja je navedena u vodičima kao jedina gotička crkva u Rimu, Santa Maria sopra Minerva, ima baroknih elemenata...
Kažu da se antička ostavština zanemarivala sve do relativno nedavno. Antički spomenici su smetali novoj raskoši,...
...a ponekad se njihovo kamenje iskorištavalo za gradnju pa je tako uzet dio i s Koloseuma....
...od kojeg je, meni osobno, draža pulska arena.
Nije sva krivica za uništavanje Rima na Rimljanima, nego i na raznim osvajačima.
Tako su Goti uništili terme Caracalla koje su bile najveće terme tog vremena, ukrašene mramorom i mozaicima od raznog drugog kamenja. Vjerojatno bi bilo prejednostavno samo njih okriviti za sva ona stoljeća koja je čovječanstvo poslije čekalo na pošteno pranje, ali ni u kojem slučaju, nisu odmogli smrdljivom razdoblju.
Impresivno je čitati što su terme sadržavale osim bazena; knjižnice, sportske dvorane, galerije.... Ulaz je bio besplatan, moglo je stati 1600 ljudi i dolazili su muški svih slojeva. Na žene koje su se usudile prići, nije se gledalo dobro i bile su rijetke. No, baš u tim termama su me Talijani podsjetili da 2000 godina kasnije znaju biti pravi kavaliri. Bio je dan žena i ulaz ženama je svugdje bio besplatan. Nije me ni malo iznenadilo prema mom iskustvu s Talijanima i mora im se priznati da je potez bio lijep .
No, vratimo se u vremenu natrag. Rimsko Carstvo je palo 476. i mračni Srednji vijek je prekrio ostatke jedne velike civilizacije.
Na sreću po današnje generacije, neki su moćnici kasnije znali cijeniti antičke vrijednosti pa su ih uklopili u dio svojih vila i time ih, u biti, sačuvali. Nikako ne vjerujem da im je poticaj bio da se antičke ljepote sačuvaju za buduće generacije, ali se njihova grabežljivost pokazala pozitivnom za nas. Tako je obitelj Farnese nekako (ne znam kako, možda preko onog svog pape) u 16. stoljeću došla u posjed svega vrijednoga u termama Caracalle pa neki kipovi i mozaici još i sada krase vilu Farnese, a dio ih je kasnije premješten u razne muzeje. Jedna kada je uklopljena u fontanu na Piazzi Farnese.
Neću reći ništa novoga kada kažem da je Rim jedan veliki muzej na otvorenom, prepun priča zahvaljujući svojoj burnoj povijesti punoj uspona i padova.
No, Rim nije samo to jer ima dušu i jako je živ, ali o tome i nekim drugim rimskim i umbrijskim pričama, u sljedećem broju .
? 
. 
.