The Journey....

https://blog.dnevnik.hr/thejourney

subota, 27.09.2008.

The Scottish Highlands

Postoji li netko tko ne zna za čudovište Nessie?
Čudovište iz jezera Ness je, naravno, ženskog roda... A kojeg drugog da bude? Prvi put ju je vidio Irac, sveti Columba, dok je boravio u škotskim planinama, negdje tamo u vrijeme kada je sveti Patrick potjerao zmije iz Irske... To je još jedna od legendi koja spaja Irsku i Škotsku kao i ona o divu MacCoolu. Kelti tu, Kelti tamo. Čuje se nekada u Irskoj da su Škoti, u stvari, stari Irci koji su odselili u zemlju u kojoj će se moći više žaliti na loše vrijeme . Ne znam baš koliko istine ima u tome, ali ako mene pitate nakon prvog posjeta Škotskoj, reći ću vam da je to zemlja s puno sunca.
Yes, right . Imala sam veliku sreću. Ovaj put zaista jesam jer je predivno vidjeti škotske planine okupane suncem. Ne samo predivno, nego, vjerujem da je iskustvo rijetko, pogotovo kad se ima samo jedna subota za tako nešto. Sreća prati hrabre .
U ime prekrasnog vremena smo odlučili zanemariti proizvodnju viskija koja može čekati neki od sljedećih posjeta i neki normalno kišni dan u Škotskoj, ...

...a ovaj put smo cijeli dan uživali u prirodi.Priroda je prelijepa. Taj dan sam pomislila kako mi je Škotska ljepša od Irske. Razlog tome je što već duže vrijeme nisam odlazila u slične predjele Irske i što me u zadnje vrijeme po Irskoj pratilo loše vrijeme. No, Škotska i Irska imaju puno sličnosti. Ova Škotska koju sam vidjela je Irska s višim planinama i, mislila sam, više šuma. Djelovala je kao raznolikija Irska dok nisam otišla hodati po Wicklowu. Danas kad sam se nadisala mirisa irske šume sam zaključila da sam bila pomalo nepravedna u svom razmišljanju. Jedno je sigurno; ako se zagrebe na prava mjesta, obje zemlje su lijepe, a ako je pri tome i vrijeme dobro, obje su prelijepe.
Škotska kao i Irska ima puno dvoraca, no mislim da u ovom slučaju Škotska odnosi pobjedu što se tiče njihovog bogatstva i očuvanosti. Dovoljno je prisjetiti se da samo Kraljica posjeduje nekoliko njih... Odlučili smo da i to može čekati neki drugi put i neki lošiji dan tako da smo vidjeli samo jednoga u prolazu, ali mali Corgarff me oduševio ovako bijel u zelenilu.Koja od zemalja ima više jezera, ne znam, no prekrasna su jedna i druga. Od onoga što sam vidjela, ona u Connemari s otočićima su mi nešto draža, ali i ova škotska imaju svoju čar. Zahvaljujući kiši, vode ima puno u raznim oblicima, a preko rijeka i potočića su česti zgodni kameni mostići. I ovdje sam imala sreće da mi je netko tko živi više od godine dana u Škotskoj osmislio dan i bio voljan voziti jako puno. Turist s knjižicom u ruci ne bi, sigurno, znao odabrati tako dobro rutu, djelomično off the beaten path.
Vozeći se tako nekuda, stigli smo do jednog neasfaltiranog dijela ceste gdje je bio postavljen znak da se ne smije dalje. Hmmmm. U daljini smo vidjeli aute pa se uputismo . Zaustavili smo se kraj njih da pitamo što ima dalje. A kad ono, kaže ovaj dečko (usnimila sam ga za DiSonancu ).......kako smo na privatnom posjedu i nema dalje ničega osim hunting lodge Lady Pauline, a oni joj baš tu grade most. Nema se i teško je, rekla bi moja Tanjica .
Morali smo vidjeti kakva je the hunting lodge koja se, usput budi rečeno, s tog dijela posjeda nije ni vidjela. Tako smo se još neko vrijeme vozili... ...dok nismo prvo ugledali štalu veličine velike prizemnice.
Par-sto metara nakon štalice, došli smo do kolibice... ....od koje ovdje vidite samo prednji dio, a postoji još jedno krilce barem te veličini te još dva kućerka, valjda za poslugu...A tko zna...možda nismo shvatili da je nešto i pseća kućica. Ne bih imala ništa protiv da imam vrt kao Lady, ali ja, na žalost, nisam Lady .
Što sam još lijepoga vidjela u Škotskoj? Cairn Gorm planinu i s nje najveći nacionalni parka Velike Britanije. Na putu do tamo sam se u jednom trenutku zabrinula jer su došli nekakvi oblaci,......ali na sreću, putuju jednakom brzinom kao i u Irskoj tako da su se razišli dok smo stigli na vrh Cairn Gorma. Naravno, nismo planinarili, nego smo za prvi put iskoristili uspinjaču. Ne može se sve u jedan dan.Pogled je predivan i nemoguće je dočarati ga s normalnim objektivom. To prostranstvo, jezera, šume i planine su toliko lijepi da ni strašno jaki vjetar uopće ne ometa uživanje.
Bio je to jedan prekrasan dan u the Scottish Highlands.
Da, a jesam li vidjela Nessie na 37 km dugom Loch Nessu?
Naravno! Zašto bih ja bila drugačija od ostalih vidjelica? Evo, i ja imam dokaz u slici .

- 22:47 -

Komentari (21) - Isprintaj - #