nedjelja, 14.10.2007.
Irske prometnice
Promet u Irskoj je posbna priča.
Njima ceste nisu tako važne kao nama. A mislim....samo ih oni i koriste. Otok su. Odovuda do Amerike nema ničega. Malo tko, osim Engleza će doći autom, a nikome neće pasti na pamet da preko Irske autom ide negdje drugdje.
Tako su Irci prvo odlučili zaraditi i pustili Celtic Tiger-a da se zalaufa, a onda su se upustili u gradnju cesta. I to ide jako polako.
Ako s nekim s kopnenog dijela Evrope pričam o tome, prvo pitanje je: 'Kako je voziti na lijevoj strani?'. Pa i nije strašno.
U svim autima za rentanje je neka varijanta ove naljepnice na vidljivom mjestu. No, nakon nekog vremena, čovjek se navikne. Svima koji su navikli voziti na desnoj (pravoj
) strani je najveći problem znati udaljenost od lijevog ruba. Drugo je OK. Ali to se riješi tako da se drži više sredine i onda je dobro. Jednostavno je voziti kad ima prometa. Slijediš ostale. Ali problemi počinju kad si sam na cesti. Onda, u početku treba biti JAKO koncentriran. Kad koncentracija padne, svatko koji put skrene na kružnom toku desno... I svatko koji put odvozi dio puta po desnoj strani....Ima Irska nešto novih autocesta i one su dobre.
Ali pod nazivom National road se nađe svega, od normalne ceste do uske vijugave negdje in the middle of nowhere koja više sliči na kozji put nego na ikakav road, a kamo li National. I ono što je najinteresantnije, kako je takav asfaltirani put National road, ograničenje brzine je 100 km/h. Nema veze jesu li zavoji ili nisu, je li nepregledno, usko.... To je National road i ograničenje je 100 km/h. Samo da dodam, ograničenje na autocesti je 100 - 120 km/h! Kako gdje....
Ova slika ne prikazuje ekstreme (bilo me strah zaustaviti se da netko ne naleti), ali nije loš primjer. Pogledajte malo koliko je zavoj udaljen od znaka.... Dobra strana je da kad vozim mamu i počne se buniti da prebrzo vozim, mogu uvijek odgovoriti 'Vozim prema/ispod ograničenja.'
.Putokazi su im druga specijalnost.... Očito imaju problema sa znakovima..... Putokazi su u 99% slučajeva postavljeni tako da je nemoguće na brzinu skužiti gdje treba skrenuti. Ili ih ima previše na jednom mjestu ili su postavljeni tako da ne možeš gledati kuda voziš i vidjeti putokaz ili su iza nekakvog grma ili stabla tako da se vidi samo da je nešto tamo.
Ovi su mi jedni od omiljenijih.
I onda kad napokon nađete kuda treba ići, nije rečeno da ćete proći jednostavno bez usporavanja ili stajanja u zastoju. Kad pričamo o djelovima van Dublina, zastoj će rjeđe uzrokovati auti i razni vozači s kopnenog dijela.
Češće su to domaće....
...ovce,
...magarci ili
...krave.
Nešto se vozačima mora priznati; voze puno smirenije nego što se vozi na autocestama u Hrvatskoj. I kolikogod sam vozila (imam već nekoliko 1000 km u kotačima), nikada mi se nije dogodilo na autocesti dok sam preticala (po desnoj strani!
) ako bi me sustigao neki bijesni auto da mi je nervozno trubio ili kakogod već dao do znanja da sam mu na putu.A što se onih 100 km/h tiče, olakotna im je okolnost da su pred koju godinu, u želji da se približe većinskom dijelu Evrope koji razmišlja u km/h, zamijenili sve znakove u državi s mph u km/h kroz jednu noć.
Nekada su nevjerojatno, ugodno brzi u implementaciji raznih zakona i pravila....
- 23:04 -
.
