subota, 13.10.2007.
Šetnja po zapadnoj obali Irske
Moram vam pokazati i lijepe strane Irske.
A znate da ih ima kad sam odlučila uzeti Zelenu kartu. Moj mozak nije dovoljno poslovan da bih živjela negdje gdje meni nije i lijepo....
Jedna od stvari u kojoj jako uživam je priroda. Svaki lijepi vikend ne mogu, a ne iskoristiti za šetnju.
Znam i Hrvatska je prekrasna. To je neupitno. Ali sad sam na ovom putovanju pa ću pisati o ovome...
Hrvatska i Irska su drugačije prekrasne. I svaka zaslužuje posebnu pažnju. I u svakoj se može jako uživati.
Irska koju ljudi obično očekuju kad dolaze, nije Dublin. Dublin nije Irska. Dublin je posebna priča u Irskoj. Irska koju ljudi očekuju su zeleni brežuljci i litice iznad mora. Za to treba izaći, ne samo iz Dublina, nego skoro pa i iz Dublin County-ja.
Najpoznatije litice, iako ne i najviše, u Irskoj su Cliffs of Moher. I svaki malo širi obilazak Irske će pokušati uhvatiti tu zapadnu obalu.
Napravila sam nešto nepametno kad sam bila tamo zadnji put, ali nisam odolila. Moja mama uvjek kaže da mi fali adrenalina 
. Ne znam, meni se čini da nije to. Ja samo hoću vidjeti kako to nešto izgleda.....I kako taj put na Cliffs-ima, slučajno, nije puhalo, otišla sam preko ograde do ruba. Tek onda sam doživjela u pravom smislu riječi što znači strmoglavo. Ne, nisam se ja strmoglavila , ali tih 200 metara koji se spušataju ravno u more su zastrašujući. Ne znam koliko se to vidi na ovoj slici, ali usporedite veličinu one kravičice gore u lijevom kutu s visinom litice....
Ova prva je slikana jednom kad je sunce netom zašlo.
Dok ima sunca i kad jako puše, onda su mi najljepše. More je krasno. Zalazak mi nije baš tako spektakularan kao što vodiči kažu. Vidjela sam ih puno spektakularnijih u Irskoj. Ali možda samo nisam imala sreće naletiti na pravi....
Irska ima ili stijene, najčešće ovakve litice koje se strmoglavo ruše u more ili pješčane plaže. Nema baš obale s oblucima kao kod nas.
Pretpostavljam da netko tko tu nije vidio na svoje oči plaže s bijelim pijeskom, nikada ih ne bi povezao s Irskom. Čovjek bi pomislio da je na drugom dijelu svijeta . Ova je zaista u Connemari. Prekrasna je. Šteta što nije bila oseka jer bi onda bila puno, puno veća. Tu razlike između plime i oseke mogu biti i po nekoliko metara.
Koliko znam, nema puno takvih plaža. Obično su ipak sa žutim pijeskom. Naišla sam na te žute iako su predio nazvali White strand....
I još jedna razlika u odnosu na našu obalu. Ovdje trava raste do mora.
More je puno hladnije i okupat ću se u njemu jedino ako slučajno upadnem. Kažu da je ljeti temperatura max 15ak stupnjeva. Zato moj kolega Rus koji se nedavno doselio u Dublin, uživa i još i ovih dana ide plivati kadgod može. Svima priča kako mu je super što je doselio u grad na moru
. Nisu ni Irci puno drugačiji. Ali oni se kupaju u ljeti. Kad je toplo 
.Kolega Rus će vjerojatno i cijelu zimu provesti u kratkim rukavima i laganoj kožnoj jaknici.... Naime, rijetko se temperatura spusti na nulu. A što je to prema moskovskih -n... Prošlu zimu smo imali 2 polusatna kao snijega. Još 2 puta sam vidjela lagani mraz ujutro i to je bilo to. Vjetrovitije je nego u Rijeci, ali zime nisu strašne. Zagrebačke će mi ostati puno urezanije u sjećanju. Ovdje nema velikih razlika u temperaturi. Od zimskih blizu 0 u plusu do ljetnih 20ak. Isto u plusu
. To i objašnjava zašto Irkinje mogu hodati i zimi bez čarapa i u sandalicama.... Ako mogu ljeti, a što ne bi mogle zimi?Da vidimo jeste li pažljivo čitali. Koje je dijete na ovoj slici Hrvat? Ne smijete pogriješiti
.
Burren , predio u Clare county-ju, je pak posebna priča sa svojim vapnenačkim stijenama i vegetacijom. Ime je i dobio od irske riječi boireann/boirinn koja znači "velika stijena". Tako nekako i izgleda.
Tamo vam se može dogoditi da u razmaku od par sati naiđete na nekom mjestu na jezero kojega tamo nije bilo kad ste prije prolazili
. Nisam vidjela taj fenomen na svoje oči, ali se priča o tome. Zovu ih turlough (suho jezero) i kažu da je to u Irskoj jedinstvena pojava. Ne mogu suditi o ovome. Činjenica je da sam tu prvi put čula za to. Sumnjičava sam jer su skloni imati sve 'naj' i jedinstveno. Posebno u turističkim vodičima. A tko nije? Da se vratim tim suhim jezerima. Većina ih poplavi u jesen, a nestane u proljeće. Da se radi o bilo kojoj drugoj zemlji, rekla bih suša, ali ovdje to sigurno nije uzrok. Sljedeći put kad odem na zapad, otići ću pronaći jedno za koje kažu da se 2 puta dnevno puni i prazni. Nadam se da neću parkirati u sredini dok je prazno
.
Desno na slici je turlough. Lijevo je Poulnabrone Dolmen ili kako ih ja sve od milja zovem Tri Kamena
Da završim s Connemarom.
To je mjesto gdje se moram vratiti, ali vjerojatno na hike. Toliko sam čula o Kylemore abbey tako da sam bila...ne mogu reći, razočarana, ali sam očekivala nešto više. Možda onda još nisam znala čitati između redova turističke vodiče.... Lijepo je, bez daljnjega, ali je ostao jedan mali ali.
A svi uzdižu Connemaru....Onaj dio uz more je i meni super. Posebno plaže s bijelim pijeskom.... Moram se vratiti da vidim što sam to propustila.
I kad sada pogledam slike, vidim da sam vam prodala što i svi turistički vodiči prodaju meni.... Sve je na suncu
.Ali ima i ovoga. Puno.
I to puno više nego što bih htjela. No prestajem se buniti nakon što sam danas čula priču kako je to živjeti u zemlji s pomanjkanjem vode. Od viška me glava više ne boli
. Štoviše, mislim da mi je dobra odluka čekati još 2 godine da dobijem stalno boravište. Ovdje vode neće nikada nestati. Pa neka se ja uvijek mogu vratiti ako uopće odem i ako ustreba....ako .U sljedećem broju planiram manje slika, a još nekoliko interesatnih crtica s putovanja.
Laku noć!
- 23:52 -
.
