|
|
| < | kolovoz, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ŽIVOTNI MOTO:1. Što te ne ubije ojača te
2. Kiša pada po ljudima koji su zavrijedili sunce
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Osjećam se uglavnom loše…jadno. Kao da me vrijeme pregazilo. Svako malo ga se sjetim pa sam tužna. Tko će biti na mojoj firmi? Tko će biti na mojoj maturi? Neće ga biti ni na mojoj svadbi. Neće ga biti ni u krevetu, ni stolcu, ni u autu nigdje, nigdje, nigdje. I kako da budem sretna kad to shvatim. Imam i podršku i razgovore i sve što trebam. Možda mi je zato čak i teže. Malo se smijem malo plačem. Nekako želim živjeti sada još više, ali nekako želim umrijeti odmah sada. Koja ironija. Već mjesecima pokušavam nabaviti nekakvu crnu košulju i eto dobila sam ju za sprovod. Grozno. Zašto mi ljudi otežavaju. I svi idu s onim: moja sućut ili saučešće. Ružno mi to izgleda. Podsjeća me kao da želi reći sretan rođendan. Stvarno… zanimljivo je da nitko nije rekao žao mi je zbog tvog gubitka ili samo obično žao mi je. Zar nekako ne zvuči ljepše. Ne znam. Možda samo meni. Slušam Avrilin SLIPPED AWAY. Prikladna je pjesma za ovaj događaj skroz. Proživljavam cijeli život s njim i stvorila mi se knedla u grlu. Sjećam se i loših i dobrih uspomena. Radije bih da sam sada u nekoj svađi nego da je mrtav. Svi viču da budem hrabra, da ne plačem. Znate li vi da plakanje pomaže. Da te na neki način oslobađa malo i pomaže ti da budeš barem mrvicu bolje. Emocije treba ispustiti pa kakve god one bile. Uostalom kako me itko može tražiti da budem hrabra. Ljudi su kukavice. To nam je u krvi. I žaliti za voljenima je normalno. Pustite me da žalim u miru. Ne držite mi lekcije. Željela bih zahvaliti svima koji su mi podrška u ovim vremenima a znam da ih je jako puno.
Bojim se. Bojim se nastaviti živjeti. Kako će sve biti u budućnosti biti bez njega ali i općenito. Je li me može tko kriviti. Mislim da ne.
A ono za Boga… naravno da vjerujem i vjera mi neće nestati i sve je po starom, ali to me sve užasno frustrira, a mislim da svi znaju kako je to reći nešto u afektu ili napisati. Svejedno.
