20.09.2008., subota
jednom nogom u grob
|
Za sve njih sam ja dijete obićno dijete. ništa neznam napraviti kako treba i ponašam se neodgovorno, razmiljam djetinjasto i moja svrha u životu nije osamostaljenje nego život na njihovoj grbbači. Oni misle da ne razmišljao o faksu, što je zašpravo suprotno. ja razmišljam jakopuno. mnogo puta u drštvu mi kažu "pusti faks, to sada nije važno, uživaj još ovaj tjedan" i što je istina, moram uživati, no onda taman kad se smirim i kad prestanem razmišljati o problemima učenja dođšu starci i sve mi vrate u glavu. RODITELJI SU JEDINI RAZLOG ZAŠTO SE IDE PSIHIJATRU. i stojim iza te tvrdnje. oni će me smjestiti na psihijatrijsko ijećenje, i onda ću im redovno slati račune pa nek ih plaćaju. sada sam dijete jer ne pospremam kuću, jer radim "ofrlje". ja radim. svakidan na ovom prokletom stanu. kuham perem čistim. ja sam jebena kućanica za svog oca koji je veliko dijete ništa ne posprema i ostavlja trag čarapa, hlaća, gaća i smeća iza sebe. al ja ništa ne radim. ja sam svakidan vani. da al što radim kroz dan? ja ne spavam do 4. ja spavam do 9. ja se dižem palim teve. gledam dnevnik i vijesti iz kulture. pijem čaj i usisavam, brišem prašinu. al ONA to ne vidi, ja za nju dangubim, možda bi tako i trebao raditi? najradije, al iskreno, najradije bi sad kada krenem na faks našao neki posao kojim bi mogao plaćati život, barem nekako. faks ujutro posao popodne. faks u blizini i takosvakidan. možda nebi imao internet, možda nebi imao personal life, možda bi samo išao na faks - posao i brinuo se za svoj život, al onda se ne bi trebao prinuti za NJIH. oni su djeca oni skaću po mojim leđima, oni me tjeraju u ludnicu. jednom nogom u grob. i da. morat ću ostaviti svoj život kada krenem na faks. kako ONA kaže morat ću mijenjati svoje priajtelje. nek si sveto zabije tamo gdje sunce ne sja. ja ne želim slušati takve priće. ja samo želim normalni život studenta, a oni mi to ne omogućuju. kažu da je sve za moje dobro, a zapravo iskaljuju svoje frustracije na meni. ON kojeg nitko ne doživljava jer se na svima iskaljuje (premda ima dobrih dana kada smo si jakodobro) i ONA koja napada sve ispred sebe kao neka aždaja, jer joj je nešto u krivo krenulo, jer je kriva bioprognoza, jer je vjetar puhnuo sa istoka na zapad jer joj je pukao nokat il bilo kakav razlog (dobro ima i ona dobrih dana, al to je 1 u 31 dan. i taj dan sam uglavnom udaljen od nje jer mislim da će meraščerupat jer je "normalan" dan kada me izjeda glupostima). ja želim normalan život. hvala lijepa, laku noč dobar dan sretan božić. |
10.09.2008., srijeda
|
sutra če smak svijeta. kao. ali ja kažem ne postoji ništa tako snažno na zemlji da proizvede crnu rupu. zapravo me malo hvatala panika al kad sam se zamislio, hell, thats impossible. još uvijek želim vidjeti miju. i otiči s aks na kavu. i više. i fotkati miju. i odraditi te aktove. i onda sam sretan. i moram se predozirati čajem. onda mogu odapeti. do tada, trpite me. ok dobro oprostite na ovom djetinjastom postu. ali me nije briga. ljudi me znaju jako ižifcirati ovakvim stavovima. koji qurac. nemoguče. ajde idem na trg sjest u fotelju jest tortilje i pit pepsi. nakon trena kada se neče ništa desiti, a kakti bi se "trebalo" reči ču vam TOLD YA' SOO. uživajte u sljedećem danu, i onom poslje, i onom poslje. |
08.09.2008., ponedjeljak
mastermind
|
sve je bilo super dok se stvarno ne pogleda svaki detalj. možda cjepidlačim, al stvarno, sumnjam. neki detalji moraju da smetaju. znate one šeme pluseva i minuseva kod osoba, ja najviše mrzim kad osoba kasni. al kasni. KASNI. i kada je zaboravna. ja sam donekle senilan al radim note-ove i pišem posvuda tako da kad kasnim, nešto je stvarno ozbiljno stalo na put. urednost, nula. jako važan faktor. fizička privlačnost, nije da sam ja sad stvarno zahtjevan, to možda tako izgleda jer ja "izgledam ovako" (wtf premda to puno puta nisam shvatio i na kraju mi je došlo, odskačem izgledom i ne izgledam uopće loše. solidan sam). al opet, kemija. mora biti. ne želim sve namješteno, neprirodno. tako da da. sada je sve u nekom stadiju mirovanja. naravno da bi svatko htio imati nekga, ali to je zapravo jako teško. pogotovo ako si na mentalnoj razini iznad svojih vršnjaka. večina njih želi lokati jebati i skupljati spolne bolesti ko pokemone. i zbog toga sam nazvan "djetinjastom i neiskusnom osobom". jer sam ovakav kakav jesam, sori. jednom sam pogriješio, drugi puta neću. uči se na svojim greškama. |
05.09.2008., petak
ništanci i zgledanci
|
kako je lijepo ići gradom znajući da je drugima počela škola. jednostavno neopisivo :) uplatili smo jedan rok za faks, točnije moj otac je iskeširao i jako sam mu zahvalan premda se to ne vidi na meni. taj faks mi može otvoriti mnoga vrata i ja živim u nadi, tj ZNAM da ću dobro završiti. Menađer marketinga. wau. bio sam u gorici na nekoliko dana, točnije jednu noć, i obavivši sve (KAVE LJUDE KAVE ;) vratio se ja doma na svoje selo kod oca. dočekao me prazan frižider i kruljenje u želucu, "opet ništanci i zgledanci čini se". otvorio sam frižider i zgrabio prvu stvar s puno E-ova i bacio ju u fritezu sa starim kruhom, sendvič u tostu. again. a došao sam doma sa željom za kuhanje, i to još uvijek stoji - kupio sam u merkatoru nekoliko konzervi za tortilje, pa će biti u planu ovaj tjedan jedan VEEEELIKI ručak. mogao bi i zvati nekoga, ima zainteresiranih za moju kuhinju? još nitko nije umro te dobivam same pohvale :) sutra je čagica. ide se na dark side, napokon nešto dobro u zgu. ovo ljeto je bila prava suša. inače je sve dobro, namjeravam pisati malo češće, pa će mo vidjeti koliko to moje stoji. ajde, sendviči su gotovi, a ne želim jesti spržene ko prošli put. |
