02.10.2008., četvrtak
proklete sapunice
|
pošto je ovo moj zadnji tjedan prije faksa, odlućio sam ići van svakidan, obavljati neke poslvoe fotografirati vidjeti ljude prije početka te... muke. premda smatram da će mi biti vrlo lako, jer po rasporedu od prošle godine vidim da neće biti toliko muke, pa se nadam da će isto il barem slićno biti ove godine. i uvijek kada sam doma gledam gluposti na teveu, da barem imam neke pay per view tv programe gledao bi barem nešto pametnije od... OC-a. dobro šta su prestali prikazivati tree hill jer bi i ja poćeo skladati pjesme s varijacijom na temu. ahm. da. o.c. savršeni život. i to lijepo prikazan u obićnoj teenagerskoj sapunici. gledaš i razmišljaš, kako je sve to tamo moguće. imaš curu jedan dan drugi dan te onaostavi jer si ju zaprosio treći dan ste skupa. majka ti je vlasnica bordela policija ništa ne zna (to je hrvatska zapravo). otac ti je kirurg a vi ste posvojeno dijete iz neke zabiti. i onda se zamislim, da li je veliko znanje u obićnim sapunicama. tamo se zapravo vidi mnogo toga, kako voditi ilegalne poslove, kako se napušavati a da ti starci to ne saznaju, kako je zapravo muški rod glup. i da tu stanem jer se to tiće mene. SHVATIO sam da sam ja obićna budala. hell muško sam. koliko god ja htio biti kulturno uzdignut ići na razne seminare tećajeve u kazalište, kina, fotografirati pisati, zapravo nikada neću naći ono što želim. glupi primjeri :/ želja da nađem osobu koju bi smatrao jednakom sa mnom pokazujem da zapravo razmišljam o sebi na vrlo ... priglup naćin. možda bi trebao biti vani piti i razišljati kako su im roditelji koma, ne prati se 4 dana i baciti četkicu u koš. vani razgovarati o nogometu a ne o zadnjoj izložbi, ili nego-ti-tvoj-bog-sotona-pardon fotografiji ili novome filmu nekog underground redatelja. ovime samo zapravo pokazujem kako su moji standardi preveliki. možda bi trebao prestati ovaj prokleti jazz i piti čaj. možda bi trebao sad slušati rebel metal radio i piti pivo, premda je pola4 popodne. urokati se u parkiću s nepoznatom ekipom i započeti svađu zbog nekog nogometnog transfera. možda. ali to ne bi bio ja. shvatio sam da ću biti jadan dok ne vidim smisao života, a kada ga vidim dođivjet ću svoju nirvanu. ili ju upoznati. svejedno, moje muke će biti gotove. a do tada, ja slušam nat king cole-a i pijem čaj, jedem kekse, nabijam nepotrebne kile i muku mućim sa svojom težinom. odskaćem od svoje okoline već 5 godina, još 50 nebi bilo problema. sve se to pokopća nakon godinu, dvije. i da ovaj blog je aktivan 2 godine i nekolko dana, pa čestitke. inaće onaj prije toga je trajao istotako 2, a onaj prije toga nekih godinu i pol, stoga, sve zajedno oko 5 godina. hehe. živjeli uvijek vaš ponekada-se-osijećam-prestaro-za-ovaj-svijet, matija [v4MP1r3] |
01.10.2008., srijeda
|
oke izbrisao sam cijeli psot. zasto? zato jer sam skuzio da je ovo sasvim nepotrebno. trebam promijeniti adresu. ali ne zelim. uglavnom. ajmo ispocetka. cekam dan kada cu reci WHERE THE HELL HAVE YOU BEEN ALL MY LIFE?! i cekam. mislim doci ce taj dan. jednom. valjda. svi ti parovi okolo, mi se gade. zapravo sam ljubomoran. ja barem to priznajem za razliku od nekih ljudi. necu reci da me nije briga ali ne zelim trositi nepotrebne dane tjedne na ljude koji me uopce ne zanimaju. mislim da imam pravo postupiti odraslo i odgovorno kad se spomenu neke stvari, ne uskakati bezveze u gluposti i onda se vaditi iz toga ko da sam dijete, pa vise nemam 15. i onda sam neodgovoran. probudite se, tko je zapravo ovdje dijete? |
