I should blame you for the falling rain. I should blame you for all my constant pain. I should be there to remind you every day. I should.
|
Danas je trebao biti savršen dan. Roštiljada. Lijep i sunčan dan unatoč tome što bi padala kiša. I svi bi bili opet tamo. Na jezeru. I roštiljali. Opet. Kao nekad. Kao za prvi maj. Kao zadnji dan škole. Ali ne. Naravno nekima nitko nije nedostajao. Nekima je bilo previše lijeno dolaziti na jezero. Neki su bili previše zauzeti kupovinom alkohola za sutra da bi se udostojili doći na dva tri sata provesti sa starom ekipom. Neki su jednostavno bili previše umorni i lijeni da bi došli. A neki nisu htjeli doć zato što gorenavedeni ne dolaze. Eto kako je propala roštiljada. I moj paradajz. Mrš u kurac. Glavno da sutra mora trideset ljudi bit na jednom rođendanu zatočeno u jednoj staroj kući punoj alkohola i ja moram bit među njima. Jebite se. Opet ću bit mrzovoljna i kao partibrejker zato što ste usrali danas kojem sam se tolko veselila. Sutra će bit još gore. Znam. Osjetim to. Osjećaj me nikad ne vara u vezi takvih stvari. Možda sam samo ja to već unaprjed odredila da će biti tako pa ću se i potruditi da bude tako. Jebe mi se. Subota ko i svaka druga. Nekad davno je trebala bit zakon. Trenutno nije. I trenutno mi svi idu na kurac. Možda je to zbog peemesa ili zbog toga što me svi jebu u zdrav mozak ili zbog toga što se neki jednostavno prave fini. -eeej pa di si ti nisam te vidjela sto godina. o ma jeeel. ko da te bilo briga gdje sam ja. vjerovatno si se sad sjetila da postojim. -idem u trgovinu kupit si neš slatko. -pa šta radiš u zadnje vrijeme ne viđamo te više. molim??? to ti sama sebe zapitaj. svaki dan se uredno nalazite u šest sati bez da meni netko javi išta. a svi znamo da vam nisam nedostajala. ni vi meni. -a kud ste vi krenuli? -ma niš idemo se šetat i tak. errrmm oš s nama? zašto me to pitaš kad želiš da kažem ne? Ne žurim idem kod bake kasnije. Serem. I tako sam osuđena provoditi još četiri godine s njima što bi značilo da trebam biti dobra s njima. Nikad vam nisam vjerovala. Zapravo nisam nikome. Jer su takvi. Ljudi koje poznaš. Oni kažu drugim ljudima koje ti isto poznaš. Iako sam si kao super s njima. Vjerujem samo onim ljudima koje ne poznam. Jer znam da ih je briga u onom trenutku kad to slušaju. A kasnije to zaborave. Imaju i svojim problema. I nikad neće utjecati na moj život i zato me nikad ne mogu povrjediti. Da, stranci su zakon. All the things you put me through All the hopeless nights I tried to make it right for you Show me how it is to lose and who the hell are you To drag me down with you Ne obazirite se na ovaj post jer sam trenutno isfrustrirana i sve mi se nakupilo i živčana sam i pun mi je kurac svega. Trebam se odvojit od civilizacije. Na neko vrijeme. Zavuč ću se u ormar i nabit empetri na uši. I slušat panteru. Vjerojatno će mi pet ljudi protrest prozor na emesenu imat ću propuštenim poziva na mobitelu. A starci će se opet derat na mene zato što se ne odazivam kad me zovu i što nisam očistila prozor. Treba se nešto drastično promjenit da do sutra budem dobre jako dobre volje. I prijateljski raspoložena. A želim to. Bit će to teško izvest, da. |
