Just have to let go.
 Ja sam jedna mala kap u moru ljudi. Jedna mala točkica na svijetu. Gotovo nevidljiva. A little invisible spot. Who cares about the spot? Što je jedna mala točkica? Ništa. "They claim everyone was born, but I don't recall it. Maybe I was having one of my blackouts." Imam par ljudi koji mi jako puno znače. Gotovo sve na ovom svijetu. O da, sve. Oni su moje točkice, meni najveće na svijetu, i zbog njih nisam nevidljiva. Oni su uvijek tu. I kad nisu tu. Uvijek ih osjetim kraj sebe. Onda kad ih trebam. I ne želim ih izgubiti. Ne smijem. Ne dam. Jer bez njih sam ništa. Opet jedna mala nevidljiva točkica. "A hero is someone who rebels or seems to rebel against the facts of existence and seems to conquer them. Obviously that can only work at moments. It can't be a lasting thing. That's not saying that people shouldn't keep trying to rebel against the facts of existence. Someday, who knows, we might conquer death, disease and war." Možda nekad pretjeram. Kažem nešto što ne trebam. Napravim nešto zbog čega ću žaliti. Nešto što drugima nanese bol. Nešto zbog čega ću se gristi godinama. Čak nekad mislim da sam ja kriva nečemu, i uvjerena sam u to, onda kad nisam ništa napravila. Iako znam da nije moglo biti drukčije, krivim sebe što sam mogla nešto poduzeti. Da sam znala. "The future is uncertain and the end is always near." Kako vrijeme protječe shvatila sam jednu stvar. Prošlost je gotova stvar. Prošla je. Više nikad se neće vratiti, ma koliko god se ja potajno nadala u čuda. Više nikad neće biti tu. Budućnost je upitna. Nije stabilna i ne mogu vječno prebacivati se iz sadašnjosti u budućnost. "Expose yourself to your deepest fear; after that, fear has no power, and the fear of freedom shrinks and vanishes. You are free." Sadašnjost je jedino ono što imam, što je uvijek tu, što nikad neću izgubiti i sigurno je kraj mene. I to je ono čega se plašim. Te istine. Činjenice da neke ljude neću nikad vidjeti, činjenica da sam izgubila nešto što više nikad neću imati, činjenica da nikad neću nešto proživjeti. Zato mi je nekad čini da mi sve izmiče i ja ne mogu pratiti taj tempo. Ljudi koji nestaju. Toliko sam ih dobro poznavala, a sad su samo imena (nekad ni to) Neka mjesta gdje sam prije tako rado odlazila a sad se toga ni ne sjetim. "I igrat ćemo se dok nebo ne postane crveno." "The most important kind of freedom is to be what you really are. You trade in your reality for a role. You give up your ability to feel, and in exchange, put on a mask." Volim Morrisona. |
