21.11.2008., petak

What made the river so cold?

Image Hosted by ImageShack.us


"People are afraid of themselves, of their own reality; their feelings most of all. People talk about how great love is, but that's bullshit. Love hurts. Feelings are disturbing. People are taught that pain is evil and dangerous. How can they deal with love if they're afraid to feel? Pain is meant to wake us up. People try to hide their pain. But they're wrong. Pain is something to carry, like a radio. You feel your strength in the experience of pain. It's all in how you carry it. That's what matters. Pain is a feeling. Your feelings are a part of you. Your own reality. If you feel ashamed of them, and hide them, you're letting society destroy your reality. You should stand up for your right to feel your pain."
-Jim Morrison


Nekad mi se čini da se sve raspada. Ali sutradan vidim da se takav film zapravo odvrtio u mojoj glavi.
I da nije tako. Da je sve u redu.
Nekad napravim nešto zbog čega ću kasnije žaliti jer se taj glupi film odvrtio u mojoj glavi. A zapravo je sve bilo u redu.
Nekad imam loš predosjećaj. Pa mu nevjerujem jer mislim da je samo taj glupi film u mojim mislima i da se ne brinem zbog sutra.
Sutra dan vidim da je glupi film u mojoj glavi imao pravo.
Nekad mi se čini da će sve biti u najboljem redu i kad krene na bolje jedna riječ poruši sve.

I carry my pain deep inside.

- 14:51 - Komentari (42) - Isprintaj - #

09.11.2008., nedjelja

.when you can live forever,what do you live for?

Image Hosted by ImageShack.us



'Kad su znali da prodaju maglu,
valjda će znati i da kupe polovne snove, mada nikako ne mogu da smislim cijenu koja bi pokrila troškove saznanja da smo odmalena sanjali u prazno.'

Sanjali u prazno.
prazno
prazno
prazno

To je ta riječ.
Praznoća. Tupost. Bezživotnost. Nostagija.
Does it ever go away?

Noćas je nebo tako sivo...
Tako mutno i bezživotno.
Bez zvijezda, jedne jedine.
Bez oblaka.
Mrtvo.

Na neki način suosjećam s tim.
Cijelo vrijeme imam neki predosjećaj.
Nije dobar.

Otići će.
Taj osjećaj.
Bit će bolje.
To svima govorim.
Pitanje je kada?
Kad ću dočekati da bude bolje?

Magla se spustila na grad.
Jedim na prozorskoj dasci i promatram.
Tako je pusto...
Tiho i bezživotno.
Depresivno.

Snovi.
Svi sanjamo.
Dobro se sjećam svakog svog sna.
Onog kojeg pri kojem spavam, i onih "dnevnih" snova.
Snovi su kul.
Odvedu te u neki drugi svijet.
Tamo gdje je sve po mom.
Moj svijet.
Mjesto gdje granice ne postoje.
Gdje mašta radi čuda.
Snovi koje gajiš u sebi su onaj motiv zbog kojeg živiš.
Ono što ti uveseljava život.
Što izgrađuje tvoj svijet.
Kad nemaš ono zbog čega živiš... Ono što te tjera da se svaki dan ustaneš. Ono što ti izmami osmjeh na lice.
Prijatelji. Obitelj. Tek zvukovi golubova ispod tvog krova.
Lupanje košarkaške lopte u pod koja redovno prolazi ispred tvoje kući. Svaki dan.
Poštar koji toliko nasekira tvog psa da ne prestaje lajati dok god se ne probudiš i ušutkaš ga.
Susjedov pas koji te svaki dan čeka u zasjedi da te prepadne dernjavom.
Grimase na tvoj licu dok mu prkosiš.
Čak i prepisivanje zadaće.
Scene u holu.
Preklinjanje dežurnih da te puste van da doručkuješ još jedan albeni.
Mogla bi nabrajati do sutra.
Kad izgubiš to, bi li tvoj život imao smisla?
Vjerovatno ne bi.
I'm scared
To se nikad ne smije dogoditi.
Ne može i neće.
Ne dam.

I sad se sjetim one banalne pjesme.
Izmami mi osmjeh na lice.
Sad se cerekam samoj sebi.
Nisam normalna.
Napišem nešto tako tmurno i na kraju teksta se opalim smijati.
Jer znam da nikad neću pustiti da se to dogodi. Ne meni.

smijeh

Trava zelena.
Zeleni se još i više.
Tko zna vjerovatno se sad također smije.

ZELENO ZELENO ZELENO.

- 19:04 - Komentari (32) - Isprintaj - #

03.11.2008., ponedjeljak

post samo za Luciju.

Image Hosted by ImageShack.us


eto dobila si post.
došlo mi je.
iako još uvijek nznm šta da napišem u taj post.
kad si me već prekorila da neš napišem (a tebi kao mojoj vjernoj čitateljici se moram pokorit smijeh), a i bio je red.
čitam sumrak.
nemogu ga prestat čitat.
savršeno savršeno savršeno
je.
cerek
doć će meni inspiracija već.
hoće. mora.
bole me prsti.
ne da mi se.
pišem ovo već 20 minuta.
šaltam po emesenu pa svako malo napišem koju riječ kad se sjetim šta bi napisala.
zaliven
i mislim da je veća mogućnost da ja tebe odvedem na Nightwish nego ti mene na test iz kemije.
Na kojeg sam potpuno zaboravila.
Kao i na test iz hrvatskog. I diktat iz hrvatskog. I test iz engleskog.
I test iz matematiku.
I povijest.
I biologiju.
I tehnički. I ono iz likovnog trebam završit.
A kvrabcu.
mad
Baš me briga.
Idem čitat sumrak, onda ću cijelu noć spavat.
what's the point?
- 20:50 - Komentari (24) - Isprintaj - #

0

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

I am a rock, I am an island.
I've built walls, a fortress deep and mighty, that none may penetrate.
I have no need of friendship; friendship causes pain.
I won't disturb the slumber of feelings that have died.
If I never loved I never would have cried.
I have my books, and my poetry to protect me.
I am shielded in my armor, hiding in my room, safe within my womb.
I touch no one and no one touches me.
And a rock feels no pain.
And an island never cries.

design by Ruby Nelle