Mili Bože kud sam zašo.....

Pronašla sam na internetu zanimljiv tekst koji na preneseni način govori o smrti, Božjem postojanju i životu nakon života. Tekst me se jako dojmio i dao mi odgovore na neka pitanja, nadam se da će se i vama svidjeti:


Blizanci u maternici razgovaraju...


- Vjeruješ li u život poslije rođenja?

- Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda smo ovdje baš zato da
se pripremimo na život poslije rođenja.

- To je glupost! Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život uopće
izgledao?

- Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći
hodati i jesti svojim ustima.

- To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati, pupčana vrpca je
prekratka. I nemoguće je jesti svojim ustima; pa zato imamo pupčanu vrpcu!
Kažem ti - poslije rođenja nema života.

- Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja. Nešto posve drugačije nego
ovo što živimo sada.

- Ali, nitko se nije vratio od tamo. Život se poslije rođenja završava.
Osim toga život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.

- Pa ne znam baš točno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u
svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će zatim brinuti za nas.

- Mama?!? Ti vjeruješ u mamu? Pa gdje bi po tvome ta mama bila?

- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopće
postojali.

- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.

- Da moguce, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva
i miluje naš svijet. Znaš, uvjeren sam da život poslije rođenja zapravo tek
započinje....

...........mislim da je svatko bar jednom u životu vodio ovakve razgovore(samo na drukčiji način), kakve smo zaključke mi donijeli? Ima li života poslije smrti? je li smrt konačnost?
Ja svejedno poput blizanca mislim da postoji tamo neka "mama" koja će se brinuti za mene kad se rodim tj. umrem...zapravo-to je potpuno isto....oboje znači dolazak na novi svijet...