Mili Bože kud sam zašo.....

Eh...davno me ne vidješe ove moje blogovske stranice ..lol..
Priznajem, sramim se same sebe... :P

I tako, potaknuta Medovom blogovskom euforijom i vlastitom željom da se ne pretvorim u žensku verziju Tapira...odlučih konačno napisati novi post.

Dosta toga se dogodilo u mom životu u protekla dva mjeseca.

Ovaj put bez zafrkancije....stvarno je bilo događaja....čak i u ovoj mojoj monotonoj, krepanoj, puzavoj tvorevini koju volim zvati "moj život".

Krenimo sa zadnjim postom....

1. izlet u Zadar je bio katastrofa....ali samo za mene.
Naime, dok su moji dragi kolege obilazili nacionalne parkove i razgledali tisuću i jednu crkvu, kapelicu i ruševinu neidentificirane svrhe...ja sam sate provodila pobliže upoznavajući zdravstvene ustanove predragog nam grada Zadra.
Ne, nisam se toliko oduzela alkoholom ili drugim opojnim sredstvima da su mi morali ispumpavat želudac već sam dobila misterioznu trbušnu bolest koja mi je prouzrokovala tolike grčeve da sam bila uvjerena da ću u skoroj budućnosti roditi barem jedno dijete ako ne i dvoje!!!! nakon što sam smireno zaključila da pretjerujem te da bi moj eventualni porod bio medicinski na klimavim temeljima a crkva bi me proglasila Bogorodicom...okrenula sam se teoriji da vjerojatno imam neku gadnu bolest koja mi izjeda unutarnje organe i da je moj kraj blizu....ni jedna od mojih pretpostavki nije bila točna.
Doma sam se vratila živa , donekle zdrava i bez djece...bolovi su mi prošli tek za tjedan dana a unatoč tisućama pretraga koje sam napravila ni danas ne znam koji mi je vrag točno bio???!!

2. Upisala sam autoškolu...uspješno sam položila testove (iz drugog puta hehe) a sutra imam prvi sat vožnje...ja i automobil je najveći oksimoron...ali kad vidim kakvi sve luđaci voze onda znam da ima mjesta i za još jednog :)


3. Bila sam na govorničkoj...treći stupanj...bilo je fenomenalno...pogotovo zato jer sam spavala doma budući da se govornička održavala 10 min pješke od moje kuće!!!!
i da...
još nešto...
uf..znam da sam nešto zaboravila...
a bilo je važno...
hm???
PA DA!!!

POBIJEDILA SAM!
Dobila sam nagradu stručnog žirija za najbolji govor, jeeej :)))))))))))
Od 312 ljudi moj govor prođe na javni i dobije nagradu????
tako sam ponosna lol..i tako egoistična hehehe.

Na javnom nastupu je bilo 500 ljudi uključujući i moje roditelje koji su me došli gledati (i da medo, i Ljubljana također. i to u prvom redu) a ja sam bila hladna ko led...fakat ne mogu vjerovat da nisam imala tremu!!!!!!!!
Mislila sam da ću se u najboljem slučaju onesvijestiti kad budem nastupala...ali čim sam izišla i počela govoriti znala sam da ću to perfektno odraditi...hehehe

Naravno...moji roditelji su zamalo doživjeli infarkt od treme...ko da su oni nastupali a ne ja!

Inače...ja nisam očekivala ni da ću proći na javni pa sam otišla leći doma prije rezultata...

Ja sam jedini govornik u povijesti koji je tek ujutro u devet saznao da je prošao na javni. bar sam se pošteno naspavala lol
jap :)


4. Patnje mladog Werthera su uspješno svrgnute s trona najdosadnije knjige koju sam čitala...Povratak Filipa Latinovicza je novi, samouvjereni pobjednik.
To će biti moja prva jedinica iz lektire....u to uopće ne sumnjam, štoviše gotovo da osjećam neko nastrano zadovoljstvo pri pomisli da ću dobiti jedan (to je moja osobna malograđanska pljuska u lice dosadnoj književnosti).

5. Izbori....A JA JOŠ NE MOGU GLASATI!!!!!!!!!!!!! kmeeeeeeeeeeeeeeee
Nije da znam za koga bi glasala...(ne znam koja stranaka mi se više gadi), ali osjećam se jadno dok svi s uzbuđenjem pričaju koga su zaokružili a ja tužno odgovarama "imat ću osamnaest tek dogodine....."šmrc.

6. Odlučila sam da ću napisati kratku priču i poslati je na večernjakov natječaj...još samo da pronađem slobodno vrijeme da to učinim ( a slobodnog vremena nisam imala od vrtićkih dana)..ali već imam nekoliko ideja, i nagrada je 30 000 kn...hm, kad me već krenulo na govorničkoj...lolll hahahahahahah

To bi bilo sve za danas ( i za sljedećih mjesec dana lol)...ne ću obećavati skori novi post ali ću dati sve od sebe...(lažem ko inače). :P

Rujan je završio.. šmrc

a tako ga volim ....(rujan!) smrc..volim kad je kiša i kad je deveti mjesec :(

jedan prigodni soundtrack




Slijedi gadni listopad....don't like broj 10. ne znam zašto, imam laganu averziju prema tom broju..nekako je debeo, nezgrapan...bez obzira što ga neki nazivaju savršenim...meni sucks :P (bez uvrede ljudima poput C.C koji su rođeni 10. 10...sorry )

Dakle...životari se i dalje....sve je kao i obično
Stanje u školi se zahuktava (hm?).

U petak se ide u Zadar...i sve mi se manje ide, a znam da će mi biti krivo ako ne pođem unatoč činjenici da ćemo obići 375 crkvi i 273 kapele + spavanje u neljudskim uvjetima, nedostatak tuševa. i ..ček...jesam ja to rekla spavanje??
hahahahahhahahahahahahahahahhahahahah..ajme, fakat sam duhovita
Spavanje????
što mi to pada na pamet???????!!!!!

Na školskim izletima KGRB se ne spava NIKAD, iz slijedećih nekoliko (simpatičnih) razloga:

1. Jer spavate u vreći i tokom noći preko vas pregazi svaki učenik sa izleta uključujući i profesore (koji, budimo iskreni, nisu baš laki ko perca, :P)

2. jer se nastojite ufurati u kvazi-zabavu koja se u većini slučajeva sastoji od oskudne količine alkohola (koji brzo ishlapi) i pustog otoka/šume na kojem jedino što možete raditi po noći jest osluškivati glasanje sova..

3. jer obično dobijete upalu grla/febru/gadnu prehladu (ja) pa ste cijelo vrijeme nadrkani i nastojite se kako/tako održati među živima

4. jer shvatite da je hladno ko u frižideru a vi ste ponijeli samo ljetnu robu i onda se nastojite zagrijati tako što... (bez primisli..cccc) održite dvanaestosatni maraton u pričanju gluposti i kukanju umotani u vreću za spavanje za koju sutra shvatite da nije vaša..lol

5. jer stojite pet sati u redu pred wc-om i pokušavate doći na red....PRAVO SVAKOG ČOVJEKA JE DA SE OTUŠIRA!!!!! (i uvela bi zakonsku kaznu za one koji ne koriste to pravo!!)

6. jer kad napokon uđete u kupaonicu shvatite da ste zaboravili šugaman (a ako iziđete vani po njega na vas će nasrnuti dvadesetak znojnih srednjoškolaca koji se dva dana nisu otuširali i ubili bi za pet minuta pod tušem)

7. jer se nekim čudom počnete ludo zabavljati baš kad svi ostali pozaspu i onda se potiho na osrednje disco hitove koji dopiru iz nečijeg mobitela (obično batkovog) počnete lagano gegati a zatim se (naravno) spotaknete o nečiju vreću za spavanje ( i prouzročite teže tjelesne ozljede i sebi i onome ko se nesretnim slučajem zatekao u vreći.)

8.jer ne možete zaspati budući da vas sa suprotnog zida promatra komarac veličine šake koji jedva čeka da sklopite očice ne bi li vam posisao i ono malo zdrave krvi što imate...

9. jer provedete večer ubijajući dotičnog komarca (u Istri su komarci GOLEMI bez zafrkancije)

10. jer ste depresivni i cijelu večer slušate pjesmu Daddy's girl od scorpionsa i tako si jednom za zauvijek uništite mogućnost da budete psihički stabilna osoba kojoj ne će pozliti kad čuje tu pjesmu

11. jer ako zaspite mogućnosti da se probudite s facom namackanom ružem ili kaladontom su jako velike ...zli, zlikovci jedni!

12. ako zaspite možete laprdati razne gluposti u snu (naravno, ja) i osigurati si sramotu do kraja izleta...(ja sam se nasred Mljeta u snu derala "Ajde!!! Ajde!!!"...eh...da se bar mogu sjetiti što sam sanjala???)

13.jer obično se izgubite....i provedete pola večeri na klupici gledajući zagrebačke sjemeništarce kako trče stopedesetitreći krug ispred vas..heheeh (i oni će mi bit svećenici...ma da :P)

.............

ima još..

..puno...

sranja...i dobrih (čak i higijenskih) razloga da ne idem na izlet.

Ali, kvragu sve.

Bit će nam super.

odoh vježbat matematiku. pusek ;)

jedna vesela pjesmica za kraj.. (da, u fazi sam slušanja garbage :))

...Obožavam Klimta... :)

Rujan je....

Ali ja nisam jedna od onih "Wake me up when semptember ends" ljudi

Zapravo jako volim rujan.. :)
Jesen i zima su mi najdraža godišnja doba...jesen ipak mrvicu više :) volim razdoblje iščekivanja Božića i Nove godine...
a prvi mjesec nove godine svakako mi je najmrskiji... (jednostavno mi je antipatičan...jer kraj godine ima neki svoj šarm...a siječan je tako...bzvz...)
ali zato sam u proljeće opet happy :)

Ali ostavimo načas godišnja doba...
I osvrnimo se malo na ovo zlo biće
koje je otišlo iz Grada bez dostojnog ljudskog pozdrava i s neispunjenim obećanjem žderačine u Taj mahala (koji je btw zatvoren ali tu je uvijek dobri stari Tobasco!!!)

Helga i Boleslava = VRLO LJUTE
Medo= VRLO VRLO POKOJAN KAD GA VIDIMO

Sad...ostavimo malo Meda da u bespućima kajlanda umire gonjen grižnjom savijest i osvrnimo se ponovno na moje meteorologično raspoloženje...

Opet je zatoplilo...što znatno otežava moje jutarnje nedoumice oko odjevanja...

Naravno da ako ja odjenem jebeni pulover jer se ujutro smrznem - za sat vremena temp. poraste za deset stupnjeva!!!!!

I ne preostaje ništa drugo nego slojevito oblačenje...što zna biti jako bolno ako poput mene ne podnosite neslaganje boja i dobijete živčani slom ako vidite osobu koja svojim odjevnim stilom odašilje poruku "Da, daltonist sam..."

A ja slučajno (koji sam ja genije) uvijek kupim neki komad robe koji je jako praktičan osim što se ne slaže ni s jednim drugim odjevnim predmetom u mom ormaru!

I onda moram riješavati podulje odjevne jednadžbe ne bi li dobila kako takvu odjevnu kombinaciju koja ne će prouzročiti kratkotrajnu sljepoću mojoj okolini...


Uf.....znate što mi stvarno digne tlak?

neki dan...stojim ja tako na stanici i čekam bus...skupilo se dosta ljudi iz različitih škola....i jedna ženska (mala napomena: pouzdano znam da je i ona bila u školi to jutro, da ne bude zabune) je bila odjevena..pa sad...ne znam kako to opisati...
Imala je zlatne svijetleće gaće (kroj je bio jedino pozitivno na njima)
gaće joj nisu pokrivale ni pola guzice.
Zatim kratki svjetlucavi top koji je otkrivao leđa i pupak.
Puna peta od nekih 12 cm - sandale s svijetlećim (pogađate) - zlatnim resicama
Napadno velika kožna torba - zlatna naravno....
Moram li spominjati kako je bila našminkana ili možete pogoditi?

Bio je prvi dan škole...pretpostavljam da je žena htjela ostaviti dojam...svijetleći dojam...u svakom slučaju je zabljesnula...doslovno

Koliko god se ja trudila da moj prag tolerancije za različite odjevne ukuse i stilove bude visok....ovo jednostavno nisam mogla progutati.

Jer, razmislite samo....

Ako se tako obukla za u školu....kako se oblači za izlazak?

Taj nedostatak dobrog ukusa i osjećaja za vrijeme i mjesto je toliko nevjerojatan....da u meni izaziva čisto čuđenje....i nameće mi u glavi pitanje koje je lagano smiješno ali istinito..

Evo znam da sam obećala slike...a nemam baš puno vremena..pa evo dvije tri da zadovoljite želje hehh

Dakle...čitava avantura započela je u busu za Split, tada su i okinute prve slike (C.C. me valjda neće ubiti)


zatim smo se satima tramakavali na trajektu za Anconu :(

Btw..."disco" na trajektu je bio očajan....onakvu verziju techno muzike nisam u životu čula...svi pokušaji plesanja su se svodili na čisto forsiranje...a onda su negdje oko jedan pustili Franz Ferdinand (Do you wanna?) i donekle popravili situaciju..taman kad sam pomislila da bi sad mogli početi puštati malo plesnog rocka oni navili Jasmina Stavrosa!!!!!!!!!!!!
Uz dužno poštovanje prema svim glazbenim ukusima: Jasmin Stavros je sranje. (i ne... nemam nikakvu potrebu opravdavati svoju zadnju rečenicu)

Tad sam izgubila apsolutno ikakvu želju za plesom i ostatak večeri sam provela čitajući knjigu Zašto muškarci imaju bradavice (Batak čita zanimljive knjige hehe) i pokušavajući zaspati u zgrčenom položaju na ne odviše udobnim trajektnim sjedalima...

I napokon Ancona.....





jako lijep grad..podsjeća me na Istru..



ali ipak...tek smo u Grčkoj došli na svoje što se tiče ljepote :)





Delfi...



ponosno mogu reć da sam se slikala s grčkim brdima hahahaha :P







ajme ...ove slike se tako sporo stavljaju a ja imam hrpu drugog posla....

tako da...ukratko: u Grčkoj je bilo pregenijalno...
požar nismo ni vidili...iako je bilo nekih malo neopreznih maturanata hahahaahahhah

kao npr.ovaj jadničak....




šalim se, nije kriv požar...ovaj gore je dead već nekoliko tisuća godina

Idem se sad pozabaviti slaganjem radnog stola i možda čak provježbam DVA zadatka iz matematike da mogu halucinirati da učim redovito otpočetka

Vratih se iz Grčke. Živa. Zdrava. I ne vidjeh te silne požare.
Nije mi jasno oko čega se digla tolika prašina?

Na maturalcu je bilo predobro, Grčka je zanimljiva zemlja - bogata kultura, odlična hrana i gostoljubivi ljudi.

Uistinu, nisam imala nijedno loše iskustvo s putovanja.

A sad bi se trebalo vratiti u stvarni život....a to je poprilično nemoguće jer mi misli još lutaju po atenskim ulicama a u nosu mi je još miris grčke hrane....

Napravila sam hrpu slika...i sad mi ih je lijeno stavljati jer su na drugom komp.
Ali slijedeći post će biti cijeli u slikama...obećajem.

Škola počinje za dva dana....uf...ljeto je prebrzo pošlo.

Osjećam se tmurno i bezvoljno što je donekle u skladu s trenutnim vremenskim prilikama ...mislim da će kiša.

Upravo po stoti put prelistavam čitanku strane književnosti , ima zanimljivih stvari, evo jednog prigodnog stiha:

Evo jedan brzinski post jer me neće biti tjedan dana...dda, napokon se ide u Grčku jeeeeej!!!!

kad se vratim konačno ću staviti neke pametne slike tipa ja ispred akropole ja ispred restorana i sl.....

sad žurim...
ovaj kofer se ne bum sam spakiral ;)
...

tako da....kidam brzo na lijevu stranu..


do mog velikog povratka uživajte u ovim pjesmicama:
(mislim da će mi Grčka ostati u pamćenju po enormnim količinama preslušavanja Incubusa ;P)

Dakle...izgorjesmo.

I ništa od Ekvinocija...predstava je otkazana, sutra idem vratit karte i uzet nazad pare...šmrc
Doduše, imali smo svojevrsni ekvinocijo uživo...ako uzmete u obzir vatru, buru i strah u ljudima koji je harao Dubrovnikom ovih dana...

A tako sam se radovala predstavi......
ja sam bila ta koja je inzistirala da se ide na Ekvinociji..mama je htjela nabalet Pariške opere...ali sam ja mudro zaključila da se više isplati ići gledati predstavu...što je vjerojatno i točno.. ako izuzmemo malu činjenicu da se nije održala!!!!!!!!!!!!!

damit..

i prokleti požar...sve je izgorilo....mogla bi vam satima pričati kako sam ludila glavom od muke hoće li požar doći do kuće i kako mi je to sve lagano počelo ići na živce...
vrijeme sam si kratila smišljajući što bi sve učinila čovjeku za kojeg bi se ispostavilo da je odgovoran za požar...Bilo je nekih humanih ideja, ali uglavnom su bile u stilu markize de Sadea haha...
dakle, prvo sam bila za smrtnu kaznu ali onda se sjetih da RH ne provodi smrtnu kaznu i da sam uostalom i ja sama gorljiva protivnica smrtne kazne (koja je jednom ne tako davno održala govor pred 50 ljudi o besmislu smaknuća Sadama Huseina)...
zatim sam se osvrnula na blažu verziju: doživotni zatvor...ali, naravno, ni to ne postoji u RH...
Onda sam se ponadala da bi nekih četrdesetak godina zatvora možda bilo ostvarivo, ali kad uzmete u obzir hrvatske zatvore to bi bilo čisto bacanje novca poreznih obaveznika na tovljenje jednog umobolnog piromana koji bi u Lepoglavi vjerojatno otkrio svoju umjetničku crtu i izišao deset godina ranije zbog "pristojnog ponašanja"...
a onda sam se sjetila da je ovaj požar došao iz BiH što znači da je krivac vjerojatno državljanin BiH a svi znamo kako su zakoni o izručivanju efikasni........tako da je sve otpalo.

Znate onaj Murphyjev zakon koji kaže da će, ako postoji najmanja mogućnost za to, sve vrlo vjerojatno poći naopako?....eh..koliko sam se samo puta uvjerila u to...

Uzmimo za primjer ono što mi se dogodilo neki dan.

Bilo je jutro i upravo sam se lijeno dignula iz kreveta ...bilo je oko devet/ deset (lažem jedanaest) sati...:)

Kroz glavu mi prođe misao: „Da se odmah odjenem (jer nikad ne znate tko može banuti) ili da to odgodim za iza pranja zubi, umivanja , doručkovanja i čitanja dnevnih novina?“

Pogled na hrpu robe na mojoj fotelji u sobi je brzo riješio moju dilemu jer nisam imala ni najmanju volju prekapati po toj gomili i tražiti odjeću za koju mi moja majčica ne će uputiti onaj pogled tipa milibožeštositoobukla. Pa sam odgodila oblačenje....to je bila moja prva velika pogreška...........

Dakle, nekako sam se dopotezala do kupaonicea onda i do trpezarije ....tu sam baš tamanila poveći kroasan i čitala neki članak u stilu „ali dotični odbacuje sve optužbe......“ kad je zazvonilo ulazno zvono....

Kroasan mi je zastao u grlu.

Netko je zvonio na vratima.......a ja sam bila sama u kući..odjevena samo u bijelu (prilično prozirnu potkošulju) i mini bokserice boje ciklame s uzorkom malih maca i natpisima u stilu mijau mijau (nije li moj život ironičan?)!!!!

Zvono se ponovilo i ja sam se brzinom svojstvenom samo osobi koja ima dugogodišnje iskustvo bježanja od nenajavljenih gostiju skočila u hodnik i u mislima brzinom svjetlosti odlučivala gdje ću se skriti jer vrata su se već otvarala....nakon par sekundi dubokoumnog razmišljanja odlučih se za kupaonicu jer mi je ona bila 3 cm bliža od spavaće sobe mojih roditelja.....btw...to je bila moja druga velika pogreška.......

Vrata su (naravno) bila zaključana.

Moj brat je bio unutra.Da.

Stojeći onako polugola u hodniku zatvorila sam oči i pomolila se da propadnem u zemlju...jer bilo je prekasno za plan B.......

Ali nenadani posjetitelj je već ušao.........ljubazno mi se javio sa „hellou“

brzo sam se sjetila da je to jedan od Mađara (gost u apartmanima) kojemu je dan prije moja majka dopustila da se posluži kompjuterom u sobi moga brata...

Ja sam nabacila što ljubazniji smješak pokušavajući se sakriti iza ormara za cipele.....nije mi baš uspijevalo...

Nakon početnog trenutka zbunjenosti tip je rekao „Can I?“
(i prstom je pokazao na sobu u kojoj se nalazio kompjuter – za sve ONE koji su pomislili na nešto DRUGO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!)

Osramoćena, samo sam kimnula glavom...lik je zatim nestao u sobi..a ja sam se konačno odjenula...

Evo, upravo se vratih s kupanja i u nedostatku pametnog posla (od tog nedostatka patim od rođenja) odlučih napisati post...
Dakle, more je toplo koliko i Radeljakova ljubav prema Vlatki....pa se nisam baš iskupala, ali zato sam se lijepo nasunčala...Negdje usred sveg tog ljenčarenja doprlo mi je do mozga koliku zapravo privilegiju imam da živim u primorskom kraju i to u kući koja je svega 150 metara od mora...a dosad sam to uzimala zdravo za gotovo.... :)
Tu je trenutno još nekoliko stvari koje me čine very happy osobom:

1. U klubu su večeras osamdesete

2. Pjesma She's not there od grupe Zombies

3. Helga je uspješno upala na medicinu...puno pusa Helgi

4. Slijedeći tjedan idem konačno na izlet na Lokrum

5. Ljeto, sunce, more...dinja, sladoled i čokolada ofkors

oooooooooooj, odoh ja na osamdesete