|
Za početak svim kršćanima želim sretan Uskrs, (Surlaba i ja samo pošle na misu - možda ipak neću trunuti u paklu) a sad prigodno skrećem u jednu malu teološko-filozofsku raspravu:
Koga god pitate (pogotovo stariji) reći će vam da su tinejdžeri u potrazi za vlastitim identitetom i da se sigurno još nisu pronašli u vjeri. To je u većini slučajeva i točno. Evo kako danas (na vjerskom polju) izgleda tinejdžer koji je kuuuul:
1. Ateist je, ali ga oduševljavaju sve sekte i uvjerava svoju okolinu da sotonisti nisu "tako strašni"
2. Ima sve sakramente (zahvaljujući roditeljima koji nisu jako pobožni ali se brinu "što će ljudi reći ako ga/ju ne krstim")
3. na misu ide samo kad ga netko prisili na to
4. sve crkve su mu smiješne i uštogljene ( ne mislim samo na kršćanske bogomolje)
5. živi u stilu "sam svoj bog"
6. misli da je vjeronauk glupost
7. vjeruje u "svoju intuiciju" ali se nikad nije zapitao odakle mu ona
8. budući da nikad nije dobro slušao na vjeronauku misli da Bog kažnjava(pa je samim tim negativan), i da je vjera masovna halucinacija
9. sve što je ikad učinio za Boga (nevoljan odlazak na misu, molitva, pomaganje drugome....) je učinio smatrajući to velikom žrtvom a ne činom iz ljubavi
Nemojte misliti da sam ja velika vjernica i katolkinja jer nisam. Moji roditelji su vjernici ali ni oni ne idu redovno u crkvu niti se slažu sa svim što Crkva učini. ali primijetila sam da unatoč tome iznimno poštuju tu instituciju, pogotovo moja mama koja je jednom rekla da se divi katoličkoj Crkvi na tolikom vremenu koje je proživjela i uspjela očuvati svoju tradiciju i vjernike.
i ja sama uistinu poštujem crkvu kao instituciju i divim joj se ali lagala bi kad bih rekla da ona ima odgovor na sve i da među njenim zidovima uvijek nalazim Boga.
Ali ima jedna stvar koju jednostavno nikad ne bih mogla učiniti - nikad se ne bih mogla odreći Krista.
mnogi ljudi se danas okomljuju upravo na kršćane. Sjetite se samo Da vincijeva koda, pitam se zašto nitko nikad nije pokušao napisati roman o židovskim ili pak muslimanskim vjerskim istinama?
Zašto se ne pobija teorija npr. Budina postojanja? zašto se uvijek napada kršćane?
Židovi npr. stalno igraju na kartu holokausta koji je nad njima počinjen (i ne poričem da je to bilo užasno) ali osobno mislim da je holokaust koji se svakodnevno čini nad kršćanima puno gori i podliji.
Ljudi su danas tako dvolični, cijeli život npr. poriču Kristovo postojanje a onda kad umru pokopaju se na kršćanskim grobljima uz prigodan govor lokalnog svećenika koji dirljivo govori o pokojniku.
Nitko ne mora slijepo slijediti Crkvu, nije ni ona bezgrešna, ali ljudi, pokažite bar malo poštovanja prema zajednici staroj 2000 godina!!!Lijepo je znati da nisi nitko i ništa i da pripadaš jednoj zajednici s tako bogatom tradicijom. Bog se svakome objavi na svoj način i ima svoj razlog zašto te stvorio kao katolika ili hinduista. Zato mislim da svatko mora bar iskazati poštovanje prema vjeri u kojoj je rođen pa makar se u njoj ne pronalazio, a ne zanijekati svoje korijene (ovo se odnosi uglavnom na one vjere s dugim postojanjem i tradicijom - a ne na neke novonastale sektice)
Naravno, danas je kul deklarirati se kao ateist ili pak kao pripadnik neke "egzotične" sekte i tvrditi da si svojim inteligentnim mozgićem dosegao "nirvanu" i da u potpunosti razumiješ smisao vlastitog postojanja.
Dođe mi muka kad vidim kako neki glupavi klinjo od 15/16 godina kupuje pentagrame i čita sotonističku bibliju i čvrsto vjeruje u "svemoćnog Lucifera" i sto ostalih vragova.
Sasvim je u redu da ljudi naših godina preispituju vjeru i autoritete ali moraju li pritom raditi budalu od sebe? - ja to ne zovem "nedostatkom vjere" nego "nedostatkom inteligencije"
Kad umremo i dođemo pred Njegovo lice On nas neće upitati :"jesi li redovno išao na misu?" "koliko si točno Zdravomarija izmolio?" ili "jesi li bio katolik ili hinduist?" nego će nas pitati :"Jesi li poštovao i volio druge?", "jesi li slijedio moje pastire (a ne mislim samo na svećenike)?","je li ti bilo teško?".....
Danas, svi se ili boje Boga, ili ga ne shvaćaju, nitko ga ne može jednostavno prihvatiti i voljeti. Svi ga zaniječu ( a zašto se toliko trude opovrgnuti Ga kad "znaju da Ga nema") a i oni koji i vjeruju u Njega prave od vjere kompliciranu i složenu stvar.
Znate koji je glavni problem vjernika? Što misle da je Bog kao oni. A ne shvaćaju da su Bog i ljubav jedno, da nemaju svoj lik. Ni Boga ni ljubav ne možeš objasniti znanstvenom formulom ili riječima ali znaš da postoje. Ne moraš čak ni slijepo vjerovati onome što ti reču, dokazi su oko tebe, moraš ih samo vidjeti...
|
