|
Loš dan, kakvi već znaju bit. Trebalo mi je sa nekim pričat, pa je i to ispalo naopako. I koža mi je nekako drugačija. Osjećaj dodira, oću reć. Svilenkast, odvojen, pinku neugodan. A takav mi je i okus u ustima, makar, istina, nisam danas ni jea ništa nego dva pjata juhe. Ma dobro, to mi je od toga šta sam lega jutros u osam, ali mi se poklapa sa pogrešnom atmosferom ciloga ovoga dana. Ustvari, jutro je bilo divno. Spuštanje biciklom u sedam i po ujutro niz Nazorovu je krasna stvar, u tišini (pjevaju ptičice, ali to se računa kao tišina), kroz sjenu i friško jutarnje sunce, po praznoj cesti, kroz prazni grad, kroz nedjelju i snove ljudi šta spavaju u tim kućama kraj kojih smo prolazili. I Ilica ide u sunce ujutro, divno, mirno, predivno svjetlo, jednostavno svjetlo u tonovima sunca i slojevima tamnih kuća, naslaganih tamnih masa šta su beskrajne u sebi. Nikad nisam prije Ilicom iša u tu uru, i pogotovo ne u takvo divno jutro, još ugodno (zora je i prelijep, i najgori dio ljetnog dana, kad se zrak počne kuhat i svježina večeri, i sve šta se po noći događalo, sve se prekida, i opet je vruće, i momenat je kad vidiš da ono čemu si se nada, šta si pokušava tu večer, da od toga ništa, i oti'ćeš doma, na noge, biciklom, busom ili trajektom, osjećat se podbuhlo, i natrulo i leć u krevet di ćeš slabo spavat, jer ti dan ne da), ali me sitilo na Split. Doli živim na Matejuški, i gledam na jug, na 180°, na Splitska vrata, i u školu bi iša u isto ovakvo sunce, u krasni stilizirani grad, a izad leđa bi mi bile kristalne šarene boje osunčanih kuća, i ponekad bi sta i polako se okrenia, pogledom od Rive, preko palmi, pa na Tomića stine, i gušta bi u... nije pametno chatat na soulseeku i pisat ovo, istovremeno. izgubi se čovik. Danas je vrućina počela na križanju Savske i Vukovarske, bit će je bilo osam manje nešto. Upalia sam klimu doma i iša spavat. Danas sam na nekom rubu depresije, i ne osjećam se baš najbolje, i kako uvik mora bit, pegula se počne lipit na sve, od mašina koje crkavaju, do ukrižanih nerazumnih emanacija raspoloženja šta izazovu raspadanje kad je najmanje dobrodošlo. Bljak, ne sviđa mi se ova rečenica zadnja, moga bi šire ispričat, ali mi je pasalo to sve probat ić zbit u jedno. A eto. Bilo me strah u jednom momentu danas, jer mi se činilo da sam posta konstrukcija, a da je onaj primalni fluid, masa gline, moja prava jezgra, da do toga ne mogu doć, i da nestajem. Uloge da počinjem bolje igrat, ali da moj zbir, moj skup života, pravi sadržaj, novi, osobni i neuobičajeni, ono šta bi moga davat ljudima, ono radi čega bi me se moglo volit, da toga nema, da sam prazan. Sinoć sam iša gledat Casual Elvis u Boooksu, i bili su iznenađujuće dobri, i slikava sam, sigurno i nešto dobrih slika, ali sam danas neraspoložen, i mislim da nijedna ne valja. Zato ovdi ni nema nijedne. |
| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv