Pjesme s drugog kata
17.03.2005., četvrtak
Nać ogg plugin za Winamp je muka blažena. Ali ga sad imam i mogu slušat Molasses.Gleda sam mačku kako šeta po rubnjaku od ceste jutros dok mi se grijalo mlijeko. Nije bilo nikoga osim sunca, i sjena joj je bila duga. Zimi mirisi dolaze u listovima, tanki i mali. Sad idu u štrucama, debeli, obilati i topli. Kraj faksa je Tvornica duhana Zagreb i cila nam je soba danas mirisala po svježem duvanu. Znam kako miriše jer mi je otac, kad sam bia mali, pušia lulu. Zapravo nije skoro nikad, ali sam se ja igra sa tom lulom i sa onim pakom duvana. Mislim, ljudi baš i ne mirišu cigarete prije nego ih zapale. Ili sam možda u krivu? Zapravo, gluposti pričam, znam kako miriše, jer kako ćeš motat ako prije ne izmrviš duvan? Putem doma, zamirisale su gradele kraj MUPa, tamo na križanju sa Vukovarskom. Je, pogleda sam, nitko nije gradelava na vječnom plamenu. Možda samo zamišljam sve te mirise hrane. Ipak sam oko 4 popodne gladan. Nešto iz pekare u podne nije ručak. Gle pizdarije: antidepresivi koji izazivaju depresiju. Sreća da mi ne trebaju. Nekima trebaju, njima nije sreća. Vidi šta sam nešto introspektivan & impresionistički nastrojen zadnjih dana. Faza neka, ima bit. Malo se osjećam jednodimenzionalno zbog posla. Ali barem je lipo vrime. I barem se osjećam uravnoteženo, jednako velik iznutra kao i izvanka. |