Pjesme s drugog kata
01.03.2005., utorak
Vide se dvije zvijezde, jedna je okrugla i sjajna, druga žmirka.Danas mi se nije činilo da nema vremena, i bio sam sretan. Sad i nisam skroz. Tako ide. Kad se osjetim pomireno i ne grizem se za više, onda mi pari da se uspavljujem i odustajem od sebe, svojeg budućeg čuda. Makar, ako radim stvari i ne grizem se, onda je to dobro. Tukac samonepovjerljivi. Kad bi svaki zarez na stranici bio stvarno zarezan nožem, bilo bi interesantno. Ako nisu pasi, onda su alarmi neki. Budili me dva puta sinoć. They're out to get me. Sad bi ovde fino legla prepričana neka priča o nekome paranoiku. Ima ih miljon tipičnih, i pari mi se da bi ih sigurno treba znat nekoliko, samo ne znam nijednu pa se osjećam siromašno. Ali me to asociralo na priču o Tedu Seriosu, koji je mislima projicirao slike na fotofilm, a kako je to iz one druge knjige tajni & misterija sa imenom Arthura Clarkea, onda dođu na red i Misterije Svijeta, sa pričom o devonshirskom vragu. Netko je u zimskoj noći ostavio tragove kopita po cijelome okrugu i njegovim krovovima (navodno nemoguć pothvat, u devetnaestostoljetnoj zabiti). Neki su tvrdili da je to neki šaljivdžija (imamo li izraz za practical joke? izvedena šala je blizu, samo zvuči glupo). Uvik mi je drago da ima ljudi koji tako misle. A ako je to netko stvarno i napravio za šalu... moj je heroj. Stephene Kinže, sakrij se. Sviraju Frog Eyes. Super. I koncert svojevremeno isto. |