Pjesme s drugog kata
14.02.2005., ponedjeljak
Vidi se polumjesec.U dućanu prodaju prigodne krafene, u obliku srca. Doradio sam tlocrte, izgleda dobro, popodne presjeci. I kuća treba bit obgrljena, sve treba bit skupa, ne odvajat stvari. Alijenacija arhitektonskih oblika, hehe. Probudilo me sinoć ono divljačko vrime. Krasan izolirani momenat, osjeća sam se zaokruženo, zaštićeno. Budan segmenat van vremena, snovi su ga okružili i odvojili iz toka sjećanja. Svjetlo u banju dok se olakšavam, mrak u ostatku stana. Mir unutra, kaos vanka. Isti osjećaj na puno načina. San prvi: u stanu u Zagrebu imam gazdaricu, starija je od mene možda par godina, ima crnu kosu, živi u stanu samo šta je nikad ne vidim (ne znam zašto, nekako se uvijek promašujemo). U stanu sam u Splitu, na balkonu smo (ja i neki poznati ljudi), balkon je postao velika ostakljena veranda, predvečer je i počinje padat kiša. Konačno vidim svoju gazdaricu, skuplja robu u zgradi do, vidim je kroz granje. Odlučujem je ić upoznat. Penjem se skalama, u portunu nebodera, samo u gaćicama. Mrak je, i u stanu se vidi mrak. Dotaknem vrata i jasno mi je da sam došao samo to napravit, da je to dovoljno. Spuštajući se nazad (pravim skalama moga pravog stana) provučem se kraj nekog debelog čovika, procvilim nešto, da me ne vidi, a ako me vidi da izgleda sve normalno, naime to joj je otac. Na momenat sam u njegovom umu, i znam da me oće uhvatit, pa potrčim niza skale. Nečije šlape su na jednome podestu. Počnem preskakat, pola po pola, krakove skala, ali mi je jasno da ne mogu pobić, i zato odlučim iskočit van svega i doskočim u bjelinu, ništavilo i strah me je toga pa se probudim. Pred padanje u san, motali su mi se po glavi nekakvi avioni, sa raketnim pogonom. Vatra im je boje sirupa od naranče, a ta se boja zove... narančasta! Na momenat su mi se bili potpuno odvojili pojam i riječ. Super osjećaj, činilo mi se kao da sam prošao sa druge strane nečega. Drugi san: neugodan, nasilan, sa happyendom. Ne da mi se pričat. New York, turisti, sporedne ulice, banda, premlaćivanje, otmica, debeli oznojeni ljudi, stravično šporki stan, moramo za njih tražit nešto po internetu. Spas, dvije prekrasne cure, budilica u najneprikladnijem momentu. Jebemu. |