|
|
| listopad, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Predstavnik Hajduka na izvlačenju 1/4 finala HN Kupa, Mirko Klarić, nije bio najsretnije ruke kod izvlačenja parova nastavka ovog natjecanja.
Naši nogometaši za protivnike su dobili momčad Slaven Belupa. Prva utakmica na rasporedu je 12. studenog u Splitu, dok je uzvrat 14 dana kasnije u Koprivnici.
Zanimljivo je da će Dinamo prvo u goste kod hit momčadi kup natjecanja, Zagore u Unešić, dok će snage odmjeriti Rijeka - Zagreb i Pomorac-Cibalia.
Čini se da će Poljud uskoro zahvatiti nova "Kranjčaromanija". Nažalost Hajdukovih navijača nije riječ o povratku njihovog ljubimca Nike u bijeli dres, nego o angažiranju njegovog oca i bivšeg hrvatskog izbornika Zlatka Kranjčara na klupi splitskog kluba...
Zlatko Kranjčar vrlo je blizu dogovora o preuzimanju Hajduka nakon ostavke Gorana Vučevića. Bivši hrvatski izbornik potvrdio je da su klupski čelnici stupili u kontakt s njim preko obiteljskog odvjetnika Emila Žgura i načelno prihvatio poziv.
"Hajdukov direktor kontaktirao je mog odvjetnika Žgura i pitao ga jesam li zainteresiran za mjesto trenera. Odgovorio sam potvrdno, Hajduk bi za mene bio veliki izazov i s radošću bih se prihvatio tog posla. Hajduk i Splitu zadužili su našu obitelj kad su prigrlili Niku i osjećam dužnost pomoći ukoliko mi se pruži prilika. Ne vidim nikakvog razloga odbiti tu ponudu, ukoliko do nje uistinu dođe", "diplomatski" je komentirao Cico.
Iako nakon uspostavljanja kontakta Kranjčar slovi kao prvi favorit i od instalacije na trenersko mjesto u Hajduku dijeli ga tek financijski dio ugovora, još uvijek kao kandidati ostaju Ivo Šušak, Zoran Vulić i Krunoslav Jurčić. Barem u teoriji.
Ukoliko doista dođe do dogovora između Zlatka Kranjčara i Hajduka, Cico će biti tek četvrti trener Hajduka u posljednjih 30 godina koji nije izronio iz lokalnog "trenerskog bazena" i tijekom igračke karijere nije nosio bijeli dres. Prije njega to su bili samo Vlatko Marković, Ivan Vucov i Miroslav Blažević. Nijedan se nije dugo zadržao, niti je ostavio značajniji rezultatski trag.
Hajduk se nije puno mučio u Grudi, lakoćom su Bijeli osigurali prolaz u četvrtfinale Kupa. Trećeligaš iz Čilipa bio je ravnopravan početnih 15-ak minuta, a onda je prekrasni zgoditak Andrića utakmicu odveo u jednosmjernu ulicu. Hajduk je početkom drugog dijela stavio pečat na pobjedu, ali mogli su to ostvariti i mnogo ranije. Ispromašivali su se, međutim to ionako nije vijest. Da Hajduk nema problema s realizacijom još uvijek bi na klupi sjedio Vučević, a ovako će pitanje 'kako riješiti neefikasnost i povećati koncentraciju u napadu' biti velika enigma i za budućeg trenera.
Uoči početka mali je zrakoplov s transparentom “Hajduk živi vječno” nadletio igralište Gnjile i više od 5000 nazočnih navijača. Zrakoplov je naručila Torcida, koja je tim potezom upotpunila ionako sjajno navijačko ozračje koje je vladalo u Grudi, mjestu koje je dalo jednog od najboljih strijelaca Bijelih u HNL-u Zvonimira Deranju. Hajduk je prvu prigodu stvorio već u 3. minuti, kada je centaršut s desne strane Bušić glavom sproveo pored vratiju Skaramuce. Domaćin je ravnopravno uzvratio Hajduku, nisu se igrači Konavljanina prepali Bijelih.
U 17. minuti Stjepo Njire je natjerao Subašića na ozbiljnu intervenciju nakon udarca sa 18 metara. Vratar Splićana je vršcima prstiju loptu izbacio u korner. Hajduk je poveo pogotkom Srđana Andrića u 24. minuti. Kapetan je iz slobodnog udarca sa 25 metara desnom nogom loptu prebacio preko živog zida i pogodio desni kut mreže Konavljanina. Vratar Lovre Skaramuca bacio se u desnu stranu, nije dohvatio loptu, ali je glavom udario u stativu i zbog toga je iznesen s travnjaka i odmah je produžio za dubrovačku bolnicu na pregled.
Splićani su pitanje pobjednika mogli riješiti već u prvom dijelu. Bušić nije uspio s jednog metra loptu gurnuti u mrežu (zasmetao mu je Vukadin) u 41. minuti nakon asista Andrića. U 41. minuti je Ibričić izašao sam pred vratara Jurina, ali je loptu uputio visoko preko vratiju, prema susjednom brdu. U 48. minuti je Gabrić sa dva metra promašio loptu glavom, a minutu kasnije riješena je utakmica.
Rubil je između Špalja i Vukadina poslao loptu za Ibričića koji je prošao vratara i loptu plasirao u praznu mrežu za 0:2. Bušić je mogao u 76. minuti ponovno izašao sam pred Jurina, ali je pričuvni vratar domaćina nogom zaustavio udarac napadača Bijelih.
KONAVLJANIN: Skaramuca, Vukadin, Špalj, Žižić, Radnić, Šmanjak, Čeliković,Njire, Marić, Rafael, Karamatić.
HAJDUK: Subašić, Rubil, Maloča, Pandža, Strinić, Skoko (od 73. Oremuš), Andrić, Jozinović (od 82. Tičinović), Ibričić (od 87. Buljat), Gabrić, Bušić.
1. Dinamo 11 7 22- 12 23
2. Slaven B. 12 7 19- 13 23
3. Hajduk 12 6 16- 14 20
4. Šibenik 12 5 16- 13 18
5. Varteks 12 5 19- 18 17
6. Zagreb 12 4 13- 13 17
7. Rijeka 11 4 15- 13 15
8. Osijek 12 4 18- 19 15
9. Croatia S. 12 4 15- 19 15
10. Cibalia 12 4 11- 20 14
11. Inter Z. 12 2 20- 23 11
12. Zadar 12 2 9- 18 8
Goran Vučević od jutros i službeno nije više trener Hajduka. Tijekom večeri pojavljivale su se informacije kako će Uprava kluba odbiti ostavku svojeg sad već bivšeg trenera, no Vučevićev odlazak je neopoziv. Potvrdili su to danas i predsjednik kluba i sam Vučević na konferenciji za medije u Poljudu...
"Zahvalio bih se Upravi na povjerenju koje mi je pružila na početku sezone. Bila mi je to iznimna čast i odlično sam surađivao s predsjednikom. Želio bih maksimalno zaštititi svoje igrače koji su za mene bili najbolji na svijetu. Prema njima sam imao odličan odnos i ne bih htio da se sve svali na njih. U ovom trenutku im je itekako potreba pomoć. Što se tiče mog stožera, mislim da se nikad u povijesti kluba nije radilo s više ljubavi i želje. Novom treneru želim sve najbolje i stojim mu na raspolaganju za bilo šta. Želim se zahvaliti i navijačim, nikad neću zaboraviti trenutak u Zagrebu nakon Dinama, to će mi ostati vječno u sjećanju."
Je li odluka u vama kuhala duže vrijeme ili ste odlučili jučer?
"Glavni i temeljni razlog je loša igra i loši rezultati. Možda sam preemotivan, ali Hajduk ne može izgubiti od Croatije i Zadra, remizirati sa Zadrom, a ja sam prvi odgovoran. Odluku sigurno nisam donio naglo. S igračima još nisam razgovarao, danas ću se s njima pozdraviti. Znao sam da će me predsjednik i Uprava nagovarati i zato sam htio da toga bude što manje."
Kažete da igrači nisu krivi, tko onda jest?
"Igrači nekad ne mogu dat više od onoga što znaju. Ne može se tražiti od nekih igrača da naprave čudo, ako to nisu u stanju. Neki igrači su nastojali u svakom trenutku dati sve od sebe, ali nekad to jednostavno ne može. Kad sam izvukao maksimum, mi smo dobili Dinama, ali kad bi jedan ili dva zapeli, nismo mogli lako dobiti nikoga."
Jeste li tražili pojačanja kad ste vidjeli da je ovaj kadar limitiran?
"Mislim da vi novinari jako dobro znate što sam ja tražio."
Znači li to da je ova momčad nedovoljna za Hajdukove ambicije?
"Ako smo bili u stanju pobijedit Dinamo u Zagrebu onda je to bio put kako smo trebali igrati cijelo vrijeme. Nažalost, ja to nisam uspio ponoviti. Imao sam svoju viziju i stil treniranja i od toga nisam odstupao. Radili smo vrlo dobro, nije se ostvarilo ono što smo zamislili i ništa ne bih promijenio."
Rekli ste da će stručni stožer otići zajedno s vama, a predsjednik izjavljuje da će oni ostati u klubu, barem još neko vrijeme?
"Moj stručni stožer će otići sigurno, ali ćemo napraviti sve u interesu kluba. Konavljanin će odraditi, no nakon toga više sigurno neće biti u klubu s prvom momčadi. Ali oni sigurno moraju imati otvorena vrata kluba. Nemam nikakvih konkretnih planova, poljuljan nisam, bilo je tu i dobrih stvari, ali naravno da sam zadovovljan dužinom koliko sam se zadržao."
Je li selekcija momčadi bila pogrešna?
"Mogao bih pričati o tome dugo, ali pojačanja koja su došla su došla isključivo u dogovoru sa mnom. Ako ja sebe želim štititi, glavni igrači na kojima sam inzistirao nisu došli. Pojavili su se neki drugi koji su bili zanimljivi i raspoloživi i kao takvi su i dovedeni."
Koliko je dobro svaki put stvarati novu momčad na startu prvenstva?
"Nije to dobro, ali sam u više navrata govorio kolika je kriza u klubu bila zadnjih godina i sve je to ostavilo traga na momčadi i dan danas se to osjeća. Ništa nije moguće ostvariti preko noći."
1. Dinamo 11 7 22- 12 23
2. Slaven B. 11 6 18- 13 20
3. Hajduk 11 6 16- 13 20
5. Šibenik 11 5 15- 12 17
4. Zagreb 11 4 13- 10 17
6. Rijeka 11 4 15- 13 15
7. Croatia S. 11 4 13- 13 15
8. Varteks 11 4 16- 18 14
9. Cibalia 11 4 11- 19 14
10. Osijek 11 3 14- 17 12
11. Inter Z. 11 2 19- 22 10
12. Zadar 11 1 8- 18 5
Split je grad sporta, umjetnosti, bogate povijesti i baštine. Ali Split je i grad mladosti, grad pun srca, raskoši i ljepote. Jedna od takvih ljepota, kojoj su Splićani svojim temperamentom pridodali naziv »ljepotice« je i »Poljudska ljepotica«.
Gradski stadion, izgrađen 1979. godine, u prelijepom dijelu grada, Poljudu. U svoj svojoj raskoši, u obliku školjke, uklapa se, bas kao da je tu od davnina, u vizure mediteranskog miljea, do kojeg gotovo dopiru morski valovi. Arhitektonski je to objekt koji funkcionalnošću i tehničkim značajkama spada u vrh svjetskih standarda i ponosno se može nositi sa stadionima izgrađenim diljem svijeta. Tu su se smjenjivali brojni događaji, susreti sportaša Mediterana, obarali rekordi u atletici, tu je »Hajduk« ugošćavao europske i svjetske momčadi. Tu se navijalo, tu se radovalo, tu se ljutilo, jer Split ima temperamentnu navijačku publiku, mediteranski otvorenu, prkosnu.
Tu je slavna Torcida, vjerni pratitelj »Hajdukovih« pobjeda i poraza. Magični je to stadion, koji je osvijetljen sa 630 reflektora, noću podsjeća na upravo spušteni svemirski brod. Krasi ga glas jednog od najbolje osvijetljenih stadiona na svijetu. I tako »od školjke do broda«, stadion je izgrađen 1979. godine, u sklopu izgradnje sportskih objekata za VIII. mediteranske igre. Zahtjevan je to bio sportski događaj koji je stekao ugled sportskog događaja najviše klase. Ostaju igre upisane i po sportskim objektima, poglavito po stadionu o kojem se pisalo kao o »čudu«. Jer doista, on je mamio poglede i znatiželjnika, ali i stručnjaka.
Autor projekta profesor dr. Boris Magaš, kreirao je veličanstvenu betonsku konstrukciju koja fascinira rasponom kupole, koja se natkriljuje nad istočnom i zapadnom tribinom. Kapacitet sjedećih mjesta na »Poljudskoj ljepotici« je oko 35.000.
Sam osjećaj uzavrelog Poljuda teško je opisati, treba ga osjetiti i saživjeti, naravno sa besmrtnim Hajdukom.
Priča o »Hajduku«, o njegovim velikim uspjesima i slavljima nezamisliva je bez TORCIDE. O nogometnoj momčadi bez navijača bespredmetno je govoriti i pisati, a o »Hajdukovim« navijačima, o njihovom navijanju, fanatičnoj odanosti voljenom klubu moglo bi se govoriti danima. Split je u prošlosti slavio mnoge prvake - europske, svjetske i olimpijske, ali je oduvijek svaki uspjeh majstora nogometne lopte posebno slavljen i poštovan. Vrlo brzo nakon osnutka »Hajduka«, sada već daleke 1911. godine, ovaj klub postao je simbolom grada. U mnoštvu navijača »Hajduka« posebno mjesto zauzimaju pripadnici najvatrenije skupine koja se zove TORCIDA.
Što je zapravo TORCIDA!?
Na ovo pitanje mogu se dobiti stotine različitih odgovora, a da svaki bude točan. Svaki član TORCIDE s ponosom će istaknuti kako je riječ o najstarijoj navijačkoj organizaciji i na području bivše Jugoslavije i jasno, danas u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Ova navijačka grupacija osnovana je 1950. godine, uoči velike utakmice između »Hajduka« i »Crvene zvezde«, koja se u Splitu igrala 29. listopada. Utakmica je odlučivala o naslovu prvaka pa su navijači »Hajduka«, po uzoru na brazilske, odlučili stvoriti do tada još neviđenu atmosferu i na taj način pomoći svojim ljubimcima. Posebno aktivni bili su splitski studenti u Zagrebu koji su na tu utakmicu organizirano doveli iz Zagreba nekoliko tisuća studenata i drugih navijača »Hajduka«. Cijeli dan grad je bio na nogama, a na igralištu se okupilo vise od 20 tisuća navijača. Mnogi su ostali oko stadiona osluškujući što se događa na terenu. Predvođeno Torcidom, gledateljstvo je svih 90 minuta fanatično bodrila svoje ljubimce koji su pobjedonosni gol postigli u 86. minuti, što je bio znak za dotad neviđeno slavlje u Splitu. Tadašnje vlasti u Beogradu nisu imale simpatije za ovo organiziranje navijača pa su neki od osnivača poslije ove utakmice osuđeni i na višegodišnje zatvorske kazne, a rad Torcide je zabranjen. Ipak, iz godine u godinu na svim utakmicama »Hajduka« navijalo se po uzoru na Torcidu, iako se to ime nije smjelo javno isticati.
Godine 1980. najvatreniji navijači »Hajduka«, oni koji su svoje nogometaše pratili na svim gostovanjima, obnovili su Torcidu, ujedinili brojne navijačke skupine, sa željom da se južnjačko, urnebesno ozračje stvara na svim susretima »Hajduka«.
Torcida je u to vrijeme odigrala značajnu ulogu u jačanju nacionalne svijesti mladih. Stoga su mnogi od njih zatvarani od ondašnje vlasti pa ne treba čuditi da je većina odmah na početku Domovinskog rata u Hrvatskoj stala u prve redove obrane samostalnosti i suverenosti svoje domovine. Neki od tih momaka položili su svoje mlade živote u toj borbi pa je njima u spomen na sjevernom dijelu stadiona u Poljudu, tamo gdje se okuplja Torcida, postavljena spomen-ploča za vječno sjećanje...
A o kakvim je navijačima riječ, najbolje svjedoče izjave nogometnih velikana poput Preud'hommea, Cannigie, Rijkaarda i drugih koji su igrali na Poljudu i koji su odreda istaknuli oduševljenje stilom navijanja Torcide...
I na kraju, u ovoj priči koja traje, treba naglasiti da Torcida nisu samo navijači iz Splita. Popularnost »Hajduka« je golema, pa gotovo da ne postoji veće mjesto u Hrvatskoj koje nema svoj ogranak Torcide. Torcida djeluje i u inozemstvu. Kada »Hajduk« igra velike utakmice, navijači dolaze iz cijele Europe, Amerike, Australije ...
Uostalom, još je davno na »Hajdukovom« stadionu istaknut napis
»HAJDUK ŽIVI VJEČNO«.
S tim napisom živi i traje i priča o njegovim neponovljivim navijačima ...
Hajduk, nogometni klub iz Splita i Hrvatske koji nikada nije napustio prvoligaško društvo niti mijenjao ime, iako je imao burnu prošlost egzistirajući u svojoj dugoj povijesti u četiri države: Austro-Ugarskoj, prvoj pa drugoj Jugoslaviji, te konačno u Hrvatskoj koju je oduvijek želio i koju jedinu priznaje kao svoju.
Po domaćim i europskim rezultatima Hajduk je sigurno najuspješniji hrvatski klub. Iza njega stoji 17 osvojenih prvenstava i 13 nacionalnih Kupova.
U Europi Hajduk je u svim natjecanjima od Kupa prvaka, preko Kupa UEFA-e, također imao zapaženih rezultata, pa je u tri navrata u Kupu prvaka dogurao do četvrt-finala: 1975/76 kada je eliminiran od PSV-a, zatim 1979/80 kad je bio bolji HSV, a 1994/95 u Ligi prvaka eliminirao ga je kasniji prvak Ajax. U Kupu pobjednika Kup natjecatelja 1973. godine Hajduk je igrao u polufinalu, ali je engleski Leeds bio bolji, te 1977/78 u četvrtfinalu kada ga je izbacila austrijska Vienna na jedanaesterce. U Kupu UEFA-e Hajduk je jednom igrao u polufinalu 1983/84, ali je dalje otišao Tottenham, a 1985/86 u četvrtfinalu kada ga je eliminirao Waregem.
Ona obična priča o Hajduku počinje u veljači 1911. godine kad su četvorica splitskih studenata donijela prvu nogometnu loptu iz Praga u Split, gradu bogate sportske tradicije, Hajduk nedugo zatim izrastao je u veliki nogometni klub i uvijek ostajao na toj razini unatoč tomu što mu je svaki rat prekidao djelatnost. Valjda i zbog toga ovaj klub oduvijek prati slogan njegovih navijača "Hajduk živi vječno".
Kroz tako dugu, bogatu, ali i jedinstvenu povijest koju je naravno nemoguće sažeti u nekoliko redaka, Hajduk ima bezbroj specifičnosti:
Prva, da je 1924. godine cijela momčad nastupila kao reprezentacija države osim vratara jer je on bio strani državljanin, druga da je na njegovoj utakmici u jeku drugog svjetskog rata, 1944. godine u Bariju, bilo čak 50.000 gledatelja, treća da je 1950. godine osvojio prvenstvo bez ijednog poraza, četvrta da je u razdoblju od 1970. do 1980, godine osvojio devet trofeja, peta da je 1979. sagradio tada najljepši stadion u Europi s kapacitetom većim od 50.000 gledatelja... A možda i to da je preko 170 igrača ovog kluba igralo u najboljim državnim reprezentacijama, 11 olimpijskih medalja nose hajdukovi igrači, Hajduk je igrao na gotovo 500 stadiona, u 80-tak država na svim kontinentima, primali su ga mnogi veliki svjetski državnici, a cijeli ga njegov život prate izuzetno vjerni navijači i njihov najvatreniji dio "Torcida"...
