Izvući se popodne iz kuće i protegnuti noge s fotićem u ruci. Sasvim dovoljno za razgibati pamet.
Grožđe pod budnim okom 
Naš punat. Daj samo do bulina ... 
Moje stablo i ja. Posadih ga 1964.g. kada je Donja Vežica još bila kamenjar Bogu za leđima 
Ubrah ružu za moju Ljubav 
I pivo za kraj 
|