Izvući se popodne iz kuće i protegnuti noge s fotićem u ruci. Sasvim dovoljno za razgibati pamet.
Grožđe pod budnim okom

Naš punat. Daj samo do bulina ...

Moje stablo i ja. Posadih ga 1964.g. kada je Donja Vežica još bila kamenjar Bogu za leđima

Ubrah ružu za moju Ljubav

I pivo za kraj
