Ovih dana, provedenih u Tokyu, obišli smo i vidjeli puno lijepih mjesta, hramova, parkova, moderne gradske arhitekture. Imali smo priliku gledati čitavu ceremoniju vjenčanja u Shinto hramu. Puno, puno toga ostalo je u riznici naših uspomena i biti će prilike pisati kada se vratimo.
Ovaj puta moram spomenuti gužvu na ulicama. Nakon posjete Mejiji Hramu zaputili smo se glavnom trgovačkom ulicom u Harajuku, dijelu Tokya. Do kuda pogled seže bila je nepregledna kolona u pokretu. Imao sam osjećaj da je barem polovica Hrvatske, ako ne i više od toga u toj koloni. Treba doživjeti da bi se vjerovalo.

Svima pozdrav iz dalekog i lijepog Japana šalju Teuta i More

Svaki je trenutak uz tebe prekrasan. Vjerujem da će nam Japan i ove godine podariti mnogo lijepih zajedničkih trenutaka.
Želim ti sve najljepše za rođendan.
Volim te

Kad smo prošle godine bili u Hirshimi, u parku Sukkien Garden, pažnju su mi privukli prekrasni rascvali grmovi. Dugo sam se doma, gledajući fotke, pitao o kojem je cvijetu i grmovima riječ. Iskreno rečeno, mislio sam da se radi o grmovima čaja jer se u parku uzgajao i čaj za bivšeg vlasnika. Odgovor sam dobio prije par dana kada sam gledao na Flickru fotografije mog japanskog prijatelja. Riječ je o azaleji.

Priložene su moje fotke iz Hiroshime iz spomenutog parka. Park je posve sravnjen nakon eksplozije prve atomske bombe u povijesti. Velik broj preživjelih ovdje se okupio nakon bombardiranja, ali su umrli prije nego što su dobili medicinsku skrb. Njihovi ostaci bili su pokopani u parku.

Lutajući sinoć yutrubom u potrazi za videom o azaleji našao sam da se u Tokyu održava festival azaleja. Kažu da je najbolje vrijeme za posjetu od početka travnja do početka svibnja.
Šta reći o Japancima i njihovoj ljubavi prema prirodi. Riječi su suvišne.

Svako jutro kada idem u lučicu, zastanem na vidikovcu nad morem, pored lučice. Pogled na more smiruje i misli same krenu niz pučinu. Krik galebova, gnjurci koji rone u potrazi za ribicama ...

Bilo je to prije par godina. Svako sam jutro gledao vodomara koji je izlijetao iz hridi ispod vidikovca. Bilo ga je prekrasno gledati, vidjeti kako boje njegova perja bliješte na jutarnjem suncu. Imao sam osjećaj da smo postali prijatelji, da osjetimo jedno drugo, da na neki način samo nama znan komuniciramo. Kao da me dočekuje i pokazuje ljepotu slobode nad morem.

Jednog olovno sivog i teškog, tmurnog, oblačnog jutra nije ga bilo. Falio mi je, osjetio sam neku prazninu, kao da je prijatelj izostao s jutarnjeg sastanka.
Spustih se do lučice. Po običaju na barci krenuh na krmu odvezati sidro, a na barci, pod krmom na platformi mrtav leži moj vodomar, moj prijatelj. Kako opisati tugu koju sam osjetio ... moj prijatelj mrtav ... Nisam ga dirao. Isplovili smo a ja sam ostavio moru da ga uzme.

Pokušavao sam naći odgovor na pitanje: Kako je znao da je između svih barki u lučici upravo ova naša? Kako je znao i odabrao upravo mjesto koje nemogu zaobići kada dođem na brod. Zbog čega je odabrao upravo to mjesto za svoj odlazak ...
Dali je to bio njegov način za posljednje zbogom ...

Doviđenja prijatelju. Možda se sretnemo jednom nad morem ili na hridi, ti kao ja a ja kao ti. Možda mi odgovoriš na pitanje koje sam si često postavljao: Kako si znao?

Uvijek je zanimljivo vidjeti brodove na sidru, a ja imam rijetku priliku da ih upravo tako snimim, za razliku od fotografa koji ih mogu snimiti samo privezane uz obalu.

Nama ipak nije ugodno s obale vidjeti ih na sidru. Razlog je tome što na tom području i mi imamo parangale vrša za škampe, pa se uvijek pitamo dali je sidro bačeno baš na parangal. Nedavno je jedan bio upravo tako sidren i pokidao nam je parangal, oštetio par vrša, a bez par vrša smo ostali.

Ima kapetana koji su korektni pa nastoje umanjiti štetu kada dižu sidro. Takav je bio kapetan broda FARAH PRINCESS prije par dana. Vidjeo je da nemožemo dizati vrše zbog sidra. Rekao nam je da se sprema dizati sidro i neka malo pričekamo. Čak nam je i manovrima broda pomogao da dignemo vrše bez ikakve štete. Takav je bio i kapetan broda HAJYEHIA prije godinu dana. Fotku ispod sidra HAJYEHIE skinuo sam s moga videa da pokažem kako je parangal zapleten oko sidrenog lanca. Zbog toga je ostala oznaka videa na fotki.

Mnogim našim vozačima Subaru je poznata marka japanskih automobila. Subaru je sazvježđe Plejada ili po naški Sedam sestrica, narodski Kosci. U japanskoj predaji, Plejade u ljetnim mjesecima silaze na zemlju, donoseći ljudima sreću.
Ovu pjesmu pjevam u karakoke barovima u Japanu. Na videu je i prijevod na engleski, ako nekoga zainteresira da posluša.
Draga uvijek pjeva Sukiyaki pa prilažem i nju s prijevodom na engleski. Nekada je kod nas bila jako polularna, ali s drugačijim tekstom od originala.

Kako je Svibanj naš mjesec za Japan rezerviran, normalno je da je i list kalendara posvećen putovanju. Odbrojavanje na dane je počelo ... 18-31. Svibanj ... prekrasno

Kako to piše na kalendaru, ove je godine samo Tokyo i izleti iz Tokya.
Posebno nas raduje dan posvećen Fuji-ju, Uspon žičarom nad jezero, plovidba jezerom s prekrasnim pogledom na Fuji. Nadam se da ćemo imati dovoljno vremena obići busom barem nekoliko od pet jezera Fujija.
Kamakura i Veliki Buda ovaj su puta nezaobilazni.
Yokohama i China Town, najveći u Aziji i drugi na svijetu. Yokohama je najsvjetskiji japanski grad i dan u tu proveden sigurno će ostati u riznici uspomena.
Kako zaobići Kawasaki, bratski grad moje Rijeke?
Ako wisterije, glicinije, budu još u cvatu ne gine nam Kawaguchi i najljepša wisterija na svijetu.
A šta reći o Tokyu? Treba sjesti na bus i metro i obilaziti ...Mislim da će nam vožnje busom pružiti užitak pogleda na velegrad.

Koliko je posla oko pripreme, najbolje govori moj radni stol.