center>


CRTICE IZ GLAVE I ŽIVOTA


Moja Ljubav

Najnježnija, najtoplija, najiskrenija

Teuta


Moja mala Sukiyaki

Zajednički blog

Teuta i Morski





Uvijek zajedno




Krasna misao moje Drage

Ljubav je najsnažnija svemirska energija čije titraje osjećamo u svom srcu, zato treba vjerovati samo njemu!



Blog je namijenjen onima koji žele zaboraviti svakodnevne brige i prepustiti se svijetu mašte

Kako slika vrijedi više od tisuću riječi moje ilustracije su uklopljene u postove. Nitko ne može moje misli bolje oslikati od mene samoga


NE VJERUJEM POPOVSKIM LAPRDANJIMA

Blog je otvoren 2. svibnja 2006.

U komentarima na svom blogu ne dozvoljavam blačenje i vrijeđanje drugih blogera

Moja galeria
Fotoklub Rijeka

Kako smo zavolili Japan 2016


Smoking Area, Kyoto, Fushimi Inare

1. Priprema putovanja
2. Smještaj
3. Među prijateljima
4. O pušenju
5. Ozbiljno i šaljivo
6. Predvečerje u Tokyu
7. Hrana
8. Ples meduza
9. Chozuya
10. Aqua fantasy
11. Riječ za kraj
12. Fushimi Inari Taisha
13.Večera u Kyotu
14.Moje prvo kupanje u Japanu

Kako smo zavolili Japan 2017



Osaka Castle

Pripreme

1. Dojmovi s putovanja
2. Subaru
6. Pjevamo Subaru
3. Čekamo nočni pogled
4. Mislima u Japanu
5. I tablet je tu

Torii on Miyajima, Hiroshima

1. Osaka Castle
2. Treba imati sreće
3. Sanja Matsuri
4. Vizure modernog Japana
5. Najviša zgrada Japana
6. Sayonara
7. U karaoke baru
8. Udon za ručak
9. Podzemlja velegrada
10. Vesela pjesmica
11. Beskućnik
12. Mikoshi
13. Ljepota kimona
14. Život je igra
15. Žice, žice, žice ...
16. Slobodno kao ptica
17. Ugodan restorančić
198. Kitayama cedar
19. U prvom redu partera
20. Shinjuku, Tokyo
21. Miyajima


Zaglavlje bloga3

08.05.2019., srijeda



Priča o vodomaru


Svako jutro kada idem u lučicu, zastanem na vidikovcu nad morem, pored lučice. Pogled na more smiruje i misli same krenu niz pučinu. Krik galebova, gnjurci koji rone u potrazi za ribicama ...

Bilo je to prije par godina. Svako sam jutro gledao vodomara koji je izlijetao iz hridi ispod vidikovca. Bilo ga je prekrasno gledati, vidjeti kako boje njegova perja bliješte na jutarnjem suncu. Imao sam osjećaj da smo postali prijatelji, da osjetimo jedno drugo, da na neki način samo nama znan komuniciramo. Kao da me dočekuje i pokazuje ljepotu slobode nad morem.

Jednog olovno sivog i teškog, tmurnog, oblačnog jutra nije ga bilo. Falio mi je, osjetio sam neku prazninu, kao da je prijatelj izostao s jutarnjeg sastanka.
Spustih se do lučice. Po običaju na barci krenuh na krmu odvezati sidro, a na barci, pod krmom na platformi mrtav leži moj vodomar, moj prijatelj. Kako opisati tugu koju sam osjetio ... moj prijatelj mrtav ... Nisam ga dirao. Isplovili smo a ja sam ostavio moru da ga uzme.

Pokušavao sam naći odgovor na pitanje: Kako je znao da je između svih barki u lučici upravo ova naša? Kako je znao i odabrao upravo mjesto koje nemogu zaobići kada dođem na brod. Zbog čega je odabrao upravo to mjesto za svoj odlazak ...
Dali je to bio njegov način za posljednje zbogom ...



Vodomar

Doviđenja prijatelju. Možda se sretnemo jednom nad morem ili na hridi, ti kao ja a ja kao ti. Možda mi odgovoriš na pitanje koje sam si često postavljao: Kako si znao?




- 08:31 - Pusti vodu (22) - Isprintaj - #



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Videa iz Japana

Pjevamo u Karaoke baru
Najviša zgrada Japana
We'll be back

Veljača, February, 2021




Design by More ljubavi

Uz rivu