Ovo je moja uličica kojim gazim svakodnevno. Za lijepog vremena igram se prateči svoju sjenu

Za kišnog vremena rado povedem i ribice u šetnju, neka i one malo protegnu peraje

Rekli bi na prvi, drugi a bogme i treči pogled, mirna jednosmjerna uličica. No ona je spoj dvije glavne prometnice i prilično je prometna. A ono što morate uočnuti na prvoj slici to je zid pored nogogaza (Moje noge gaze a ne stupaju. Prema tome normalno je da gaze po nogogazu a ne po nogostupu!).

E baš je taj zidič razlogom što se sa nogogaza nema gdje skloniti u stranu kada je kiša kao ovih dana, a poznato je da je vozačima posebno zadovoljstvo nagaziti na gas pa kroz lokvu da bi prolaznika okupali do jaja ili jajnika, ovisno i spolovilu. Često sam mogao zamisliti zloban osmjeh vozača kada bi u unazadgledu vidjeo kako me okupao. Jednoga sam gađao kišobranom da mu razbijem zadnje staklo. No kišobran se u letu otvorio, jebo sliku svoju i nije ga dohvatio. Dolazio sam i na misao da nosim kamenje u džepu pa ih gađam kamenjem.

Ovih se dana ipak dosjetih kako da školujem vozače, kako da oni bježe od mene a ne ja od njih. Po logici da je od udarca najbolja obrana uči u udarac, ja lijepo umjesto nogogazom hodam kolovozom (neka vas ne buni što je još uvijek sječanj, taj je kolovoz uvijek kolovoz i gotovo).

Veselo se smješkam ispod kišobrana dok slušam kako vozači trube, svjetlucaju i usporavaju. Šta bih dao da mi je vidjeti njihove face, ha ha ha ...

I znate šta je najljepše ... još me ni jedan nije okupao ... Svi lijepo pristojno uspore i polako prođu pored mene. Vjerujem da se mnogi u sebi grizu i misle: Vidi ovu budalu gdje hoda. Kako se slatko smijem njihovoj pokornosti, ha ha ha

Krasan dan. Stvoren za bicikliranje. Pa zašto ne iskoristiti ...

Prije par dana u oko moje plavo upali su prekrasni plavi irisi. Kako je već bilo predvečerje nešto od toga plavetnila se gubi na slici, no ljepota cvijeta je ostala.

Kako izgledamo dok tipkamo poruke? Nisam mogao odoliti smijehu na donjoj slici uhvačenoj iz busa dok je stojao na stanici. Idealno se uklopio u temu.

Oblačan olovno-sivi dan. Ne pada. Vrijeme idealno za učiniti šetnju u prošlost igrajuči se crno-bijelom fotografijom. Prošetah i potražih ostatke Vežice koja se nazire na prvoj slici učinjenoj 1958 godine u dvorištu Osnovne škole Vežica, danas dječji vrtič.

Protivnik sam ubacivanja gomile slika u jedan post. Zbog toga mi je uvijek največi problem odabir, šta ostaviti u galeriji, a šta staviti ovamo. A tako bih rado dodao i one koje su ostale u galeriji. Njih ostavljam vama na volju da kliknete ili vam je dovoljno ovo ovdije objavljeno.
Smatrao sam i da nema potrebe stavljati u post sliku Vežice danas, čitavog jednog novog grada.

Prekrasan zimski dan stvoren za bicikliranje. Danas me privukla šetnica uz more od Voloska do Opatije. Kako su postblagdanski dani, šetnica je bila prazna pa je bilo ugodno biciklirati uz more, što je nemoguče kada ima šetača.

Kalma bonaca i izmaglica nad morem bile su najljepša pozadina ovih skoro nestvarnih snimaka.

Nisam mogao odoliti iskušenju da ipak dodam i ovo čekanje na plovidbu

Još koncem prošle godine vidjeo sam kako pored mora cvate iris. Danas mi nije bilo teško prošetati samo da bih učinio ove "zimske" fotografije. U punoj veličini slike, 1600x1200px, stvarno je prekrasan cvijet ukrašen kišnim kapima. Dovoljan je tek jedan klik na strelice u donjem desnom uglu slike.

Primijetio sam da Internet Explorer i Google Chrome imaju problem sa otvaranjem gornjih slika. Zbog toga sliku ponavljam ovako da ju oba mogu pročitati. Na ovaj se način dosta toga gubi što je prisutno na gornjim slikama (direktno listanje kao u galeriji ili otvaranje u full screen bez potrebe otvaranja u galeriji hosta). Interesira me kako vi vidite gornje slike, ako ih uopče vidite. Ja radim u Firefoxu i nemam nikakvih problema.