Ovu treba temeljito počistiti ...

Javili su da je Djed Mraz već krenuo sa svoga sjevera, saona punih poklona. Valjda će doči na vrijeme da ga stignemo istovariti.

Oduševljen sam kako je flickr uredio galeriju pa je sada sa priložene slike moguče pregledavanje ostalih slika, bez ulaženja na njihovu stranicu. Tko zna zna, svaka im čast.
(Ako vam se okvir i slika ne podudaraju tada sigurno radite u Exploreru. A tko vam kriv što ne radite u Firefoxu. Kada svoj blog pogledam u Exploreru izgleda mi kao da je netko po njemu krumpire sadio.)

Kome se nije desilo da se ujutro probudi sa nekakvom glupavom, pametnom, bezveznom misli, sa nekakvom pjesmom na usnama, sa imenom kojeg se nemože sjetiti čitav dan?

Jutros čim oči otvorih pade mi među sive vijuge igra riječi: Živi mrtvac ili mrtvi živac! Bila mi smješna ta igra i mislio sam kako bi bilo zgodno nešto napisati na tu temu.

Kasnije sam zajahao svoj bajk, spustio se da vidim šta ima novog u gradu u ovo predblagdansko vrijeme.
Mrtvi živac ili živi mrtvac? nikako mi nije dalo mira dok sam pedalirao korzom i lukobranom.

Vrijeme prekrasno, predblagdansko, na korzu naslagana prodajna mjesta a meni pogled privukle praline.

Ljudi moji kako ja volim slatko. Tko bi ovome mogao odoljeti. Uzeh kokosnu i osjetim kako se topi na jeziku. Mmmmmmmmmmmm
Živi mrtvac ili mrtav živac? jebo ja pitanje koje mi neda mira ...

I sada se vi sigurno pitate kakve veze ima telepatija sa svime što napisah? Ma siguran sam da se upravo to pitate, he he he ...

Dakle vako je tekao nastavak dana. Popodne svratih do bolničkog specijaliste di sam bio naručen. Čujem kako sestra iz prijavnice kaže ženi ispred mene: Kako ste se usudili doči sami tako slabi? Srušiti ćete se negdije. A žena jedva stoji na nogama. Ispijena lica, mršava ... Ma šta kenjam bez veze, zombi od žene

Sjeo ja na drugi kraj hodnika, pred svoju ambulantu i čekam da me prozovu. Vidim žena-zombi ustala i ide sjesti do mene. Pridržava se za zid slabašnom ručicom. Ustanem, priđem joj i pružim ruku da se pridrži da ne padne. Umjesto lijeve, bliže ruke uhvati me desnom, suprotnom, onom kojom se za zid pridržavala, uhvati me ukriž, nezgodno čak.

Kada smo sjeli počne se žena živi mrtvac ispričavati: Oprostite što sam vas uhvatila desnom rukom, u lijevoj mi je ...
I prije nego je završila, prasnuh u smijeh: MRTVI ŽIVACCCCCCCCCCCCC ......... HAHAHAHAHAHA.
A kako me samo pogledala, još se i sada smijem
Ispričala mi kasnije kako je taj mrtvi živac podsjetnik na saobračajku.

Za one koji nisu upoznati sa mojom telepatijom tek podsjetnik da sam o njoj već puno puta pisao. Najljepše je bilo kada sam nagovijestio sudbinu Marka Pola noć prije zadnjeg isplovljavanja. Ma puno sam već pisao o telepatiji.

Lijepo je vidjeti kada se invalidima omogučava lakše kretanje. No jedna je stvar biti fizički hendikepiran, a sasvim druga kada su hendikepirane sive vijuge. A kako izgleda hendikep sivih vijuga među ušima, zorno pokazuje fotografija nedavno učinjene rampe. Pored semafora s desne strane jedva se provuče pješak. S lijeve strane, nasred uskog nogostupa nalaze se prometni znak i rasvjetni stup pa i pješaci moraju siči na cestu da ih zaobiđu.

Forma je zadovoljena, na pješačkom je prijelazu na nogostupu učinjena rampa. Još samo da se sjete postaviti znak kuda bi invalidi trebali produžiti nakon što pređu cestu. Možda bi dobro došlo i postaviti jastuk na zid, u visini glave invalida u kolicima, zlu netrebalo!

Maske su odbačene, istina je ostala gola i više nitko nemože reči: Mi samo želimo Ustavom zaštititi instituciju braka. Nitko više nemože reči da nije znao protiv čega se bunimo mi koji smo razotkrivali istinu sakrivenu ispod popovskih odora ukrašenih zlatom i dragim kamenjem, istinu sakrivenu iza nevinih smješaka kojekakvih sekti i istinu sakrivenu iza interesa stranačkih. A ta istina nije ona kojom su zavedeni Hrvati koji su vjerovali svojim popovima na crkvenim propovjedima, nije to istina kako se na taj način štite brakovi. Ta istina ima jedno jedino ime: DISKRIMINACIJA.

Jahači apokalipse besramno i dalje galopiraju Hrvatskom i vitlaju mačem i ognjem. Nije im bilo dosta unesti u Ustav onu prijevaru. Sada bi htjeli diktirati i kakvi se zakoni smiju donositi. A to bi smjeli biti samo zakoni koji će čvrsto betonirati diskriminaciju koju su jahači apokalipse pokrenuli.

A svi vi koji ste im vjerovali, koji ste vjerovali njihovim lažnim osmjesima i istinama, svi vi naivni budite spremni da sutra od njih dobijete oznake kojima ćete na ulicama označavati sve one čiji život danas sotonizirate, budite spremni da uzmete u ruke batine (koje već spremne čekaju u susjednoj sobi) kojima budete kao nekadašnji komunjarski batinaši dovodili u red sve koji su različiti, pa i nas koji ih podržavamo.

Svi vi, jahači apokalipse, nemojte se čuditi zašto napadamo crkvu i pišemo na ovakav način, zašto smo protiv vas. Mi još uvijek vjerujemo da smo svi pod kapom nebeskom jednaki ili kako bi vi rekli da smo svi pred Bogom jednaki i samo smo takvu istinu spremni braniti.

Umjesto diskriminacije u ime Boga i vjere, Rijeka je odabrala jednakost u ime ljubavi i razuma.

Rekli su da nas je bilo dvjesto, tristo a bila nas je cijela Rijeka.

Ponosan sam na svoj grad i sve one koji su izabrali jednakost kao mi. Sramimo se Draga i ja svih onih koji su ostavili okove srednjevjekovlja oko noge naše Hrvatske.