Već sam nekoliko puta pisao kako je riječki korzo automat za izvlačenje gradskih para. Zbog čega jednom pošteno napraviti posao kada se može svake godine izvlačiti lova i po nekoliko puta? Koliko je besramno to izvlačenje para dovoljno je bilo pogledati radove ovih dana. Vjerovatno budete naivno rekli: Pa ako su se ploče rasklimale treba ih urediti. No u nedjelju je maškarani korzo i parterom koji je predviđen samo za pješake opet će voziti šleperi zvani alegorijska kola. I sada se ja pitam: Zar nije bilo normalnije pričekati da karneval prođe pa popločenje popravljati slijedeči tjedan a ne šleperima pod kotačima? Bilo bi normalno, ali na ovaj će način popločenje već od ponedjeljka čekati novo postavljanje, a gradska blagajna ponovo plačati posao koj je mogao biti obavljen iz jednog šuta. ( Slika je snimljena u utorak a kolona bude išla u nedjelju).

Koblerov trg ... Kažu trebalo je urediti parter pa radovi krenuše. Krasan sunčan dan. Podne. Ni buke, ni prašine, ni radnika. Tko će ga znati valjda čekaju kišne dane ili prve proljetne turiste. Bitno da su radovi počeli.

Ove dvije slike pokazuju i koliko je lagano manipulirati mišljenjem. Tekst iznad slika izaziva negativnu reakciju koju ste sigurno osjetili. No da sam napisao kako je lijepo što se Rijeka stalno uređuje siguran sam da bi u komentarima bila samo pohvala.. Iskreno rečeno pisao sam radi onoga što sam napisao na početku

A različke vjetar nosi
A zamire cvijet u kosi
Dan plavetan kao lan ...

Krasna pjesma Marka Novosela kojom je pobjedio na festivalu u Požegi 1971.g.

Upravo je takav bio današnji dan. Osamdesetak kilometara do Mošćeničke Drage i natrag bicikliranja pod plavetnilom neba i uz plavetnilo mora. Mislim da nije potrebno reči da sam ju čitavim putem pjevušio.

Između plavetnila i zelenila

Mošćenička Draga ogrnuta plavetnilom

I iza zavijutka bio sam pod plavetnilom neba

Tamo mi se vratit

Dani maškarani primiču se svome ovogodišnjem kraju. Da izbjegnem gužvu u gradu, dječje maškarane povorke, produžih biciklom do Opatije. A tamo balinjerada. Balinjera-kuglični ležaj, vozilo sa kotačima od balinjera nekada smo zvali vozić ili karet. Daklem, na balinjeradi nizbrdo voze vozila na balinjerama. Jesam li stručno objasnio. A vozilima i ekipama mašte nije nedostajalo.

Upravo sam naišao kada je ova ljepotica započinjala svoje putovanje.

Bilo je i krotitelja čudnovatih nemani

I uz more veselje je bilo na visini

Oni su svoje obavili

Na kraju su i glave padale

Neki bi spavali, a neki bogme i jebavali ...

Njihova je bila zadnja

U prošlom su postu bili prekrasni irisi. No ljepota nije samo u cvijetu. Ona je svuda oko nas. Ona je u oku promatrača.

Ove su tri fotografije iz moje serije Vertikale, a sam naziv teksta dovoljno je rječit. Mogao sam staviti slike manjih dimenzija, ali velikom slikom želio sam i vizualno pokazati to stremljenje visinama, a mogli bismo reči i pogled s visoka.

U prošlom sam se postu malo našalio, pa sam pisao kako će se u slučaju opasnosti od poplava iz riječke luke more pumpom prebacivati preko lukobrana. Jednostavno nisam mogao odoliti izazovu kada sam vidjeo onu dvojicu u čamcu kako namještaju crvenu cijev.

Ovi bijeli irisi svojom ljepotom zaslužuju mjesto na ovoj stranici

Za dane koji dolaze naši nam štrucnjaci najavljuju visoko more nošeno olujnom južinom i obilne kiše u Deželi. U očekivanju poplava u luci i na tržnici dežurne su ekipe već postavile pumpu i spremno očekuju nadolazeče visoke vode. Višak vode biti će pumpom iz luke prebacivan preko lukobrana. Neće riječani opet gacati vodu do koljena a ribe plivati ulicama!
Pa neka netko još kaže da nismo spremni.

Dok su drugi zadivljeno gledali velike balone, ponetko je i fotkao, ja sam tražio nešto posebno. Drago mi je da sam uspjeo uslikati ono što ostali nisu primjetili.

Sve su ove slike snimljene u razmaku manje od 25 minuta. Svjedoče kako je zanimljivo snimati u zalazu kada se promjene događaju iz trena u tren. Slike su složene redom kako su snimane. U jedva pola sata snimio sam preko 100 fotografija i stvarno je bilo teško odabrati najljepše. Još puno bi ih ovdije našlo svoje mjesto.

U slapu,
U kapima,
I u pjeni vala,
Pozdravi me More
Pa ode sa žala.

Dok su drugi nastojali uhvatiti silinu juga u valovima na stijenama, ja sam sišao na žalo i pričao s Morem. Umjesto da pobjegnem, mirno sam stojao i slikao val koji je dolazio dok nije bio svuda oko mene.