22.10.2013., utorakKad ljeto ode
|
Pa u pizdu materinu, pun mi je kurac hateveovog i inih izvještavanja iz splitskog škvera. A pun mi je iz slijedečeg razloga: ZAŠTO NE UĐU U ŠKVER I NE PRIČAJU SA ONIMA KOJI ŽELE RADITI I RADE, umjesto što sažalijevaju i nameču nam one koji su zbog nerada ostali van ulaza. Ako se javljaju iz škvera, valjda bi trebalo popričati i sa onima koji svoju plaču zarađuju radeči a ne rušeči. Hajde da barem na tren pokušam usporediti DINU i splitski škver. U DINI radnici ne rade, ne svojom krivnjom a nitko se više i ne sječa kada su primili zadnju plaču, niti znaju dali i kada će ponovo početi raditi. Kako bi oni doživjeli Debeljaka koji je svim radnicima najprije podijelio otpremnine a zatim na posao vratio one koji žele i znaju raditi. Dali bi oni štrajkali i tražili kruha preko pogače da znaju da će svoju plaču zaraditi isključivo radom a ne neradom? Uvijek sam govorio da će najteže biti promijeniti radne navike stečene u socijalizmu kada je glavna poštapalica bila: Nitko me nemože tako malo platiti koliko malo ja mogu raditi, a svima su plače bile garantirane i redovito stizale na račun, bez obzira na rad ili nerad. Slušam kako sindikalac kuka kako su snimani radnici koji odlaze na pojilo (vodu) pa se to nameče kao smrtni grijeh, kao zabrana poslodavca radnicima da odu do slavine. Kako može radnik na traci u onoj tvornici vijaka otiči sa trake na pola sata vode? Nikako, jer bi morao zasutaviti proizvodnju vijaka na pola sata. No škver nije tvornica vijaka, reči će sindikalac. Ali i u škveru se plača rad a ne nerad, a odlazak sa novogradnje na slavinu sigurno nije tak minuta, dvije minute šetnje (pokušajte to pomnožiti sa brojem žednih, pa sa cijenom izgubljenih sati, a možete se upitati dali se stvarno radilo o vodi i žeđi ili odlasku na čakule sindikalne). Kukaju sindikalci i kako se prekapaju ormariči radnički u potrazi za alkoholom. Pa zar je škver sa svim svojim opasnim poslovima birtija ili proizvodni pogon. Zar je poslodavac dužan plačati radniku odlazak na čašicu, zar je dužan odgovarati za posao koji je loše odrađen zbog čašice ili za radnika koji je zbog čašice stradao na radno mjestu? Bio sam dugo godina privatnik. Na poslu sam popušio svaki dan dvije do tri kutije cigareta. Kada danas računam koliko sam vremena potrošio na cigarete na radnom mjestu, pitam se koji bi poslodavac bio lud plačati toliko izgubljenog vremena radnicima da zadovolje svoju potrebu za dimom? A sindikalci i novinarčići lako bi zakukali nad gorkom sudbinom radnika kojem poslodavac ne dozvoljava čak ni zapaliti cigaretu. Gospodo sa kamerama u rukama, uđite u škver i razgovarajte s onima koji rade i žele raditi i zaraditi svoju plaču, umjesto da nam podmečete one koji su zbog nerada ostali sa druge strane vrata. Upitajte malo one ispred vrata dali će imati hrabrosti doči po plaču za one dane koje svojim krivnjom nisu proveli na radnom mjestu i dali će kukati čudeći se zašto im je plača umanjena, ako ju dobiju. |
|
Trolisna naranča česti je ukras naših parkova. Ovo ukras mogao sam komotno staviti pod navodnike, jerbo kada je oskudna lišćem do izražaja dolazi njeno dugo trnje. Uvijek mi je bio zanimljiv miris ploda, slatkasto gorkasti miris koji se dugo zadržava na prstima i privlači svojom tajnovitom posebnošču. Nekada davno toliko sam bio opčinjen mirisom da sam od ploda napravio sirup iako plod svojim ukusom prije odbija nego privlači osjetljivo nepce. Mogu reči da je sirup davao sasvim dobar sok. Puno sam vremena potrošio da odgonetnem o kojoj se biljci radi. Bio sam siguran da spada u rod naranči, no nikako nisam na netu uspijevao ubosti pravi link. Vjerovao sam da se radi o kakvoj mediteranskoj divljakuši poznatog nam voća i to me uvijek vodilo stranputicom. Na kraju sam ipak naišao na pravi trag kada sam tražio pod citrusima. Riječ je o trolisnoj naranči, porijeklom iz Sjeverne Kine. Biljka podnosi izuzetno niske temperature, do -30, i pogodna je kao osnova za kalemljenje naranči za uzgoj u našim hladnijim krajevima. Kako u svojim tekstovima koristim isključivo svoje fotografije, to mi je za ovaj tekst od ideje do papira trebalo malo više vremena. Cvat je snimljen u travnju, zeleni plod u lipnju a žuti prije par dana. |
Odmah umjesto uvoda želim napomenuti da ovaj članak nije potaknut vijestima o cigaretlinama u EU koje se danas vrte, niti mi je nakana bilo koga uvjeravati u potrebu prestanka pušenja. Ovo je opis moga iskustva koje možda nekome pomogne. Došao sam do doga da mi bilo teško popeti se pješice na drugi kat a da se ne uspušem. No to je bilo tek sitnica prema srčanim aritmijama koje su postajale sve češće i sve žešče. Sve je to tako išlo dok sam snagom volje uspijevao srce smiriti u normalan ritam. No onda sam svršio na Prvoj pomoči. Da puno ne kenjam dalje je sve teklo ovako: Pretrage su pokazale da je srce još u redu, no nađen je višak kiseline u drek-magazinu. Sve je to doktorica ovako objasnila: Višak kiseline u želucu uzrokuje povečani pritisak na ošit pa stvara osječaj da srce ima problema, srce počinje ubrzano raditi što potiče psihičku rekciju straha koja opet povratno djeluje na srce (strah da bude otišlo k vragu). Zapetljano, A? A terapija, boli glava: Tablete protiv kiseline, tablete protiv aritmije i gomila Apaurina za smirenje!!!! Sada se vjerovatno pitate kako je moguče skinuti se sa 4 kutije sam, bez ičije pomoči? Također sam krenuo u detoksikaciju sa puno čajeva i puno znojenja i tuširanja. Kondiciju sam vratio sa puno pješačenja. Često sam navračao do pošte kupiti poneku seriju maraka, pa sam tako slikovno znao reči: Za ovu seriju nisam popušio toliko kutija. Slobodno mogu reči da sam prestao u desetak dana i nisam pušio 7,5 godina, pa ni sve one godine provedene u odori u Lici u skučenim prostorima u kojima su pušili svi osim mene. Nakon desetak godina pušenja prošle sam se godine skinuo sa dvije na jednu kutiju, a prije osam sam dana rekao dosta. Postavio sam sebi cilj koji želim ostvariti i toga se držim. Ovaj puta nisam prestao zbog zdravstvenih problema jer ih nemam. Nisam ni zbog kondicije, nje imam na pretek nakon prebicikliranih 2000km Rijekom i okolicom ovoga ljeta. Nemam apstinencijskih kriza, nemam potrebe za dimom i osječam se odlično upravo zato što sam sposoban da sebe držim pod kontrolom. Nisam kupio ni onu kutiju-osigurač protiv straha. Za kraj ipak savjet onima koji žele prestati. Ne računajte na to da čete prestati zato što budete pod nekakvom liječničkom terapijom, zbog lijekova ili kojekakvih zamjenskih sranja, zbog ... Odjebite i sa zavaravanjima tipa: prestati ću za Novu godinu, za rođendan, za dan velikih sarmi....Prestati ćete tek onda kada to sami sa sobom riješite i kažete: Prestati ću zato što to ja želim i jer sam dovoljno jak da to sam učinim. Kao što možete primijetiti malo smo na blogu, naročito Draga. Razlog: Puno smo na Zedge-u, onoj stranici koja nudi stvarčice kojima uljepšavamo svoje mobitelčiće. Guštamo u izradi pozadina i zvukova zvona. A kada se Draga nečega uhvati, mora biti najbolja, pa tako i na Zedge-u. |
Videa iz Japana