Pa u pizdu materinu, pun mi je kurac hateveovog i inih izvještavanja iz splitskog škvera. A pun mi je iz slijedečeg razloga: ZAŠTO NE UĐU U ŠKVER I NE PRIČAJU SA ONIMA KOJI ŽELE RADITI I RADE, umjesto što sažalijevaju i nameču nam one koji su zbog nerada ostali van ulaza. Ako se javljaju iz škvera, valjda bi trebalo popričati i sa onima koji svoju plaču zarađuju radeči a ne rušeči.

Hajde da barem na tren pokušam usporediti DINU i splitski škver. U DINI radnici ne rade, ne svojom krivnjom a nitko se više i ne sječa kada su primili zadnju plaču, niti znaju dali i kada će ponovo početi raditi. Kako bi oni doživjeli Debeljaka koji je svim radnicima najprije podijelio otpremnine a zatim na posao vratio one koji žele i znaju raditi. Dali bi oni štrajkali i tražili kruha preko pogače da znaju da će svoju plaču zaraditi isključivo radom a ne neradom?

Uvijek sam govorio da će najteže biti promijeniti radne navike stečene u socijalizmu kada je glavna poštapalica bila: Nitko me nemože tako malo platiti koliko malo ja mogu raditi, a svima su plače bile garantirane i redovito stizale na račun, bez obzira na rad ili nerad. Slušam kako sindikalac kuka kako su snimani radnici koji odlaze na pojilo (vodu) pa se to nameče kao smrtni grijeh, kao zabrana poslodavca radnicima da odu do slavine. Kako može radnik na traci u onoj tvornici vijaka otiči sa trake na pola sata vode? Nikako, jer bi morao zasutaviti proizvodnju vijaka na pola sata. No škver nije tvornica vijaka, reči će sindikalac. Ali i u škveru se plača rad a ne nerad, a odlazak sa novogradnje na slavinu sigurno nije tak minuta, dvije minute šetnje (pokušajte to pomnožiti sa brojem žednih, pa sa cijenom izgubljenih sati, a možete se upitati dali se stvarno radilo o vodi i žeđi ili odlasku na čakule sindikalne). Kukaju sindikalci i kako se prekapaju ormariči radnički u potrazi za alkoholom. Pa zar je škver sa svim svojim opasnim poslovima birtija ili proizvodni pogon. Zar je poslodavac dužan plačati radniku odlazak na čašicu, zar je dužan odgovarati za posao koji je loše odrađen zbog čašice ili za radnika koji je zbog čašice stradao na radno mjestu?

Bio sam dugo godina privatnik. Na poslu sam popušio svaki dan dvije do tri kutije cigareta. Kada danas računam koliko sam vremena potrošio na cigarete na radnom mjestu, pitam se koji bi poslodavac bio lud plačati toliko izgubljenog vremena radnicima da zadovolje svoju potrebu za dimom? A sindikalci i novinarčići lako bi zakukali nad gorkom sudbinom radnika kojem poslodavac ne dozvoljava čak ni zapaliti cigaretu.

Gospodo sa kamerama u rukama, uđite u škver i razgovarajte s onima koji rade i žele raditi i zaraditi svoju plaču, umjesto da nam podmečete one koji su zbog nerada ostali sa druge strane vrata. Upitajte malo one ispred vrata dali će imati hrabrosti doči po plaču za one dane koje svojim krivnjom nisu proveli na radnom mjestu i dali će kukati čudeći se zašto im je plača umanjena, ako ju dobiju.
Do juče ste kukali nad gorkom i neizvjesnom sudbinom škvera. Danas, kada škver radi kukate nad onima koji valjda nisu zaslužili biti u škveru pored poštenih radnika, umjesto da pokažete da jedino rad donosi zaradu.
Kao što se može vidjeti u tekstu sam namjerno izbjegao govoriti o plačama. Smatram da bi se svatko morao zapitati i iskreno sam sebi odgovoriti zbog čega je dobio više ili manje na račun.