Odmah umjesto uvoda želim napomenuti da ovaj članak nije potaknut vijestima o cigaretlinama u EU koje se danas vrte, niti mi je nakana bilo koga uvjeravati u potrebu prestanka pušenja. Ovo je opis moga iskustva koje možda nekome pomogne.
Dakle, ovako vam je to bilo. Pušio sam skoro čitav život. Ma šta pušio, žderao sam cigarete jerbo iza mene nije ostajao dim. Pušio sam oko tri kutije godinama a onda sam došao do četiri.

Došao sam do doga da mi bilo teško popeti se pješice na drugi kat a da se ne uspušem. No to je bilo tek sitnica prema srčanim aritmijama koje su postajale sve češće i sve žešče. Sve je to tako išlo dok sam snagom volje uspijevao srce smiriti u normalan ritam. No onda sam svršio na Prvoj pomoči. Da puno ne kenjam dalje je sve teklo ovako: Pretrage su pokazale da je srce još u redu, no nađen je višak kiseline u drek-magazinu. Sve je to doktorica ovako objasnila: Višak kiseline u želucu uzrokuje povečani pritisak na ošit pa stvara osječaj da srce ima problema, srce počinje ubrzano raditi što potiče psihičku rekciju straha koja opet povratno djeluje na srce (strah da bude otišlo k vragu). Zapetljano, A?

A terapija, boli glava: Tablete protiv kiseline, tablete protiv aritmije i gomila Apaurina za smirenje!!!!
Sretan što je sve riješeno, nastavio sam ja gutati tablete i svoje cigaretline. Kada bi me puklo srce nestrpljivo sam čekao da se smiri da opet mogu zapaliti. I tako je to išlo još jedno mjesec dana dok mi nije došla pamet iz dupeta u glavu, pak sam sam sebi ovako postavio dijagnozu: Pušenje potiče povečano lučenje kiseline a sve je drugo tek posljedica toga dima. I tako sam ja nakon što sam postavio dijagnozu postavio i terapiju: Prestati pušiti. Odmah sam prestao i sa svim tabletama.

Sada se vjerovatno pitate kako je moguče skinuti se sa 4 kutije sam, bez ičije pomoči?
Rekao sam sebi da ću prestati zato što ja to želim, a ne zato što nemam cigarete (poučen iskustvom da ću prestati prestati ako nemam cigareta, već sto puta isprobano bez uspjeha). Kupio sam kutiju da ne patim od straha šta ću kada me uhvati želja. No nisam pušio kada bi me uhvatilo, već bih zapalio kada mi nije bila želja, zapravo na silu. Da znate kako mi je onda smrdila cigareta. Tu sam kutiju pušio desetak dana. Nakon nje sam kupio još jednu i popušio svega par komada.

Također sam krenuo u detoksikaciju sa puno čajeva i puno znojenja i tuširanja. Kondiciju sam vratio sa puno pješačenja. Često sam navračao do pošte kupiti poneku seriju maraka, pa sam tako slikovno znao reči: Za ovu seriju nisam popušio toliko kutija. Slobodno mogu reči da sam prestao u desetak dana i nisam pušio 7,5 godina, pa ni sve one godine provedene u odori u Lici u skučenim prostorima u kojima su pušili svi osim mene.

Nakon desetak godina pušenja prošle sam se godine skinuo sa dvije na jednu kutiju, a prije osam sam dana rekao dosta. Postavio sam sebi cilj koji želim ostvariti i toga se držim. Ovaj puta nisam prestao zbog zdravstvenih problema jer ih nemam. Nisam ni zbog kondicije, nje imam na pretek nakon prebicikliranih 2000km Rijekom i okolicom ovoga ljeta. Nemam apstinencijskih kriza, nemam potrebe za dimom i osječam se odlično upravo zato što sam sposoban da sebe držim pod kontrolom. Nisam kupio ni onu kutiju-osigurač protiv straha.

Za kraj ipak savjet onima koji žele prestati. Ne računajte na to da čete prestati zato što budete pod nekakvom liječničkom terapijom, zbog lijekova ili kojekakvih zamjenskih sranja, zbog ... Odjebite i sa zavaravanjima tipa: prestati ću za Novu godinu, za rođendan, za dan velikih sarmi....Prestati ćete tek onda kada to sami sa sobom riješite i kažete: Prestati ću zato što to ja želim i jer sam dovoljno jak da to sam učinim.

Kao što možete primijetiti malo smo na blogu, naročito Draga. Razlog: Puno smo na Zedge-u, onoj stranici koja nudi stvarčice kojima uljepšavamo svoje mobitelčiće. Guštamo u izradi pozadina i zvukova zvona. A kada se Draga nečega uhvati, mora biti najbolja, pa tako i na Zedge-u.