Trolisna naranča česti je ukras naših parkova. Ovo ukras mogao sam komotno staviti pod navodnike, jerbo kada je oskudna lišćem do izražaja dolazi njeno dugo trnje. Uvijek mi je bio zanimljiv miris ploda, slatkasto gorkasti miris koji se dugo zadržava na prstima i privlači svojom tajnovitom posebnošču. Nekada davno toliko sam bio opčinjen mirisom da sam od ploda napravio sirup iako plod svojim ukusom prije odbija nego privlači osjetljivo nepce. Mogu reči da je sirup davao sasvim dobar sok.
Puno sam vremena potrošio da odgonetnem o kojoj se biljci radi. Bio sam siguran da spada u rod naranči, no nikako nisam na netu uspijevao ubosti pravi link. Vjerovao sam da se radi o kakvoj mediteranskoj divljakuši poznatog nam voća i to me uvijek vodilo stranputicom. Na kraju sam ipak naišao na pravi trag kada sam tražio pod citrusima. Riječ je o trolisnoj naranči, porijeklom iz Sjeverne Kine. Biljka podnosi izuzetno niske temperature, do -30, i pogodna je kao osnova za kalemljenje naranči za uzgoj u našim hladnijim krajevima.
Kako u svojim tekstovima koristim isključivo svoje fotografije, to mi je za ovaj tekst od ideje do papira trebalo malo više vremena. Cvat je snimljen u travnju, zeleni plod u lipnju a žuti prije par dana.