31.12.2012., ponedjeljakHvala ... I vama sve najbolje
|
Tamo nekih davnih 1960-ih godina, prije brodogradilišta Lenac, Martinščica je bila naš raj. Dokazivali smo se preplivavanjem od punte do punte, a bilo je toga za plivanje. Ova je stijena bila kao stvorena za skakanje. S one druge strane, koja se na slici ne vidi more je duboko i mogli smo skakati bez straha. Moja su ljubav i jedini stili bili skokovi na glavu, na lastavicu. Najljepši je osječaj dočekati se na prsa uz onaj silni pljusak. Sa ove strane more je bilo znatno pliče, ne dublje od metaripo do dva i tu skoro nitko nije skakao, nitko osim Maria, tipa iz društva mojih roditelja. Bio pojava za sebe. Bio je korpulentan, pravi orao u zraku. Njegova je bila ova strana grote, njegova je bila i najviša točka i najpliče more. Svakih par dana izveo bi svoj skok sa vrha. Dok se spremao na skok, glas se brzinom munje pronosio pečinskim plažama i uvijek bi stotine kupača s nestrpljenjem čekalo njegovu lastavicu, uvijek idealno izvedenu. Nikada nije falio i uhvatio dno. Kasnije je Martinščicu devastirao, uništio Lenac, a mi koji smo imali barke na slobodnom vezu sagradili smo uz pomoć Lenca ovu lučicu. |
Tko kaže da uvijek treba razmišljati. Ponekada je dovoljno samo prepustiti se glazbi |
Kaže narod: Besplatni dodatak. Puko bih da ga ne objavim. Javlja se na hateveju danas reporter sa osječke ribarnice. Priča sa prodavačicom, šarani iskaču iz bazena, a on nju pita: Da li je riba svježa???????? |
Kako drugačije nazvati ovo što crkva u Hrvata radi u svoje najsvetije dane! Nastoje iskoristiti najsretniji trenutak i senzibilnost vjernika da bi podmetnuli najžešči napad na ministra i zdravstveni odgoj, da bi pokrenuli novi križarski rat. Ako je i od crkve, nisko je i bolesno. Svim vjernicima iskreno i od srca želim sretne blagdane. |
Dakle i ovaj sam kraj preživio. A bilo ih je priko više, što bi Ličani rekli, od kada ja pamtim. Preživio sam jer sam se spremio. Ako vi niste preživjeli, a tko vam kriv što nemate krila... Spremio sam se ja za ovaj sudbonosni dan još prije jedno šest, sedam godina, kada sam sám sebi rekao: Valjda je neki Mali zeleni do sada već odrastao i postao Veliki zeleni |
Jutrom, prije dan, dva zaustave me putem dva klinca i pitaju: Barba, hočete nam kupiti petarde (zabranjena je prodaja djeci pa ih nastoje kupiti na ovakav način)? Iz mojeg su pogleda odmah sve pročitali, a ja sam bio čitav dan miran jer nisam morao misliti da li će zbog petardi da sam im kupio ostati bez prstiju. Danas u prolazu čuh pitanje: A koje su bolje? Vidim dvoje odraslih pred vratima trgovine pitaju klince sakrivene iza stupa. Prešao sam nabrzaka preko ceste i uslikao. Drugu sam sliku jedva stigao učiniti jer su svi zajedno kužili da slikam i dali vjetra petama. Da li se ikada zapitate gdje će eksplodirati petarda koju ste kupili djetetu i da će ono ili koje drugo dijete možda zbog vas ostati invalid za čitav život? Trgovina je nedaleko škole u koju su klinci krenuli. |
Odmah početkom '91 ušao sam u HDZ jer je bila stranka koja se zalagala za ono o čemu sam godinama pričao i čekao da napokon ostvarimo: Za Hrvatsku. Bili su jedini kojima sam vjerovao da to budu učinili. Jedno sam vrijeme bio i tajnik dok nisam otišao u HV. Na žalost vrijeme je pokazalo da smo Hrvatsku dobili, ali ne onakvu kakvu sam ja sanjao. Svi znamo kako je Hrvatska opljačkana pod krinkom 200 bogatih obitelji i kojekakvih ratnih profitera kojima su ruke bile otvorene za bogačenje dok su ljudi ginuli a gradovi gorili. Umjesto da se pored ratnog stvaranja hrvatske radilo i na očuvanju bogatstva Hrvatske dozvoljena je neviđena pljačka. Sječamo se i kako je teve imao emisije o novim hrvatskim deviznim milonerima kao da se radi o navječim svjetskim biznismenima, a ne običnoj mafiji koja je kasnije bježala pred zakonom (barem neki od njih, šteta što nisu svi pohvatani i suđeni). Zbog svega čime sam bio razočaran, nakon 11 godina odore, nikada više nisam ušao u svoju organizaciju. Zapravo učinio sam suprotno. Mailom sam odrekao članstvo u HDZ-u kada je bivši ministar zdravstva umjetnu oplodnju ograničio vjerskim razlozima. Ono što im najviše zamjeram, pored svih afera nedostojnih ljudi na vlasti, lizanje je sa crkvom i nametanje crkvenih normi u svjetovni život. Večeras me razgnjevio ako se ne varam, tajnik HDZ-a svojim stavovima o seksualnom odgoju u školama, u emisiji hatevea. HDZ znači Hrvatska Demokratska Zajednica, a ne Hrvatska Kršćanska Zajednica. Gospodo iz HDZ-a prestanite izigravati velike vjernike da bi na taj način navukli glasače vjernike na svoj mlin, to je nisko i bolesno! Počnite već jednom živjeti u dvadesetprvom stolječu. Ostavite vjeru onima kojima ona nešto znači. Prakticirajte svoja vjerska uvjerenja u toplini svoga doma ili pod crkvenim krovovima, no dajte već jednom odvojite crkvu od države, državnih zakona i svjetovnog života. Ja vas se sramim. Koliko sam nekada bio ponosan član, toliko sada izbjegavam pričati o tome da sam nekada bio član. |
Ove nam je godine |
Moja je glavna batina kojom mašem oko sebe: Ja sam glasao i imam pravo da kritiziram i tražim odgovornost. Pa odmah pitam: Zar vas nije sram pred narodom Gospodine Predsjedniče Hrvatske Vlade? Mučno je gledati naše političare i sve ovo što nam čine. Navikli smo da to gledamo kada je riječ o nekoj banana državi. A meni se čini da smo mi upravo ta banana država kakvima se obično smijemo i da se uskoro budemo gadno poskliznuli na neku koru od banane koje ti naši političari besramno razbacuju oko sebe. Moglo bi se u gnjevu puno toga napisati, no ja se budem osvrnuo tek na dvije, tri činjenice. Svatko od nas, običnih smrtnika, kada traži posao osnovno što mora priložiti molbi je potvrda da se protiv njega ne vodi krivični postupak. Morala je takvu potvrdu priložiti i žena koja nam dva puta tjedno pere stubište. Još više gnjevi ovaj ministarčić poljoprivredni. Kako, na koji način, čovjek koji je u govnima do grla, dužan ko Grčka i državi i vragu, može izači na izbore sa pretenzijom na ministarsko mjesto???? Svoje dugove sigurno nije zaboravio kada se kandidirao. Dobro je znao da ih ima, dobro je znao koje sve gadosti mogu izači i budu izašle na vidjelo. Pa opet se kandidirao, prevario sve one koji su vjerovali u njegovo poštenje. Nemogu zamisliti kakav je to debelokožac kada se sjetim svih onih mljekara i poljoprivrednika koji su od njega tražili pomoć, oni koji su ga izabrali, a on je ili bježao da ih ne sretne ili im u lice srao kako mogu propasti i kako to nije njegov problem! Istina je izašla napokon na vidjelo. A kako reagira predsjednik Vlade: staje u zaštitu jer je čovjek eto zaboravio prijaviti u kartici da nije prenesao vlasništvo! Kako Vas nije sram pogledati u oči svima onima koji neznaju kako spojiti kraj sa krajem, kako prehraniti obitelji sakupljajuči flaše po kontejnerima? Zar Vas nije sram svih onih koji svakodnevno ostaju bez posla i onih koji su bez posla već ostali, bez nade da će ikada više raditi, a Vi štitite čovjeka koji je i državi dužan, jer čovjek bude podmirio svoja dugovanja čim proda propalu tvrtku koju nitko ne želi kupiti. Pa i da sutra podmiri sva dugovanja, da li to može oprati njegovu odgovornost? I pitam Vas, Gospodine Predsjedniče Hrvatske Vlade zar se i kod Vas grijesi mogu otkupiti kao u crkvi za par talira, ili dvije, tri zdravomarije? Ako ste izgubili onu letvu, Gospodine Predsjedniče Hrvatske Vlade, koju ste nekada visoko postavili, budem vam ja poslao drugu. A mogu poslati batinu koju bih rado polomio na leđima svih onih oko vas koji neznaju šta je to MORAL. Želim Vam ugodne blagdane Gospodine Predsjedniče Hrvatske Vlade, puno dobroga snijega i da nam se vratite sa skijanja čitavi i orni za nove radne pobjede. Moglo bi se pisati u beskraj o laži i MORALU naše politike i političara, o zastupnicima u Saboru koji beru debele saborske plače a da nisu pošteno ugrijali guzice u saborskim klupama, ili ih uopće u godinu dana nisu našli za potrebno spustiti u saborske klupe. |
|
Od samih početaka bloganja nastojim biti uvijek različit od svih i prepoznatljiv na svoj način. To različit posebno se odnosi na vremena kada pojedine teme dominiraju u životu, pa su tada svi blogovi prepuni istog sadržaja. Kao primjer navodim ove dane kada se na blogovima sklapaju ruke, pale sviječe i pogled upire u nebesa, meni je puno ljepše pisati o zajebanciji. Pored toga dominantna je tema zima, hladnoča i snijeg. Lijepo je vidjeti snježne fotografije, interesantno je vidjeti šta su sve buretina, snijeg i led učinili. Ja nebi bio ja kada taj led i snijeg do jaja nebih stavio sa strane i prisjetio se ljepote proljeća i rascvjetalih polja. U polju prepunom šarenog cvijeća uvijek ćemo pronači jedan nama posebno drag, upravo onaj koji raste samo za nas. |
Protegnuh se pod toplim pokrivačem. Bacim pogled na termometar a on pokazuje lijepih +3°C u sobi. Uvučem se još dublje u svoju toplinu. Na pamet mi pade naša poznanica koja u ove dane obavezno svako jutro ustaje u 5 da bi bila na prvoj jutarnjoj misi u 6 i stigla na vrijeme na radno mjesto u školi! Mislim na Dragu i još mi je toplije oko srca i oko k..... Najljepši moj krevet. |
Uvijek je bila ispod ili pored njega |
Već sam dva puta pisao o školi na Donjoj Vežici. Prvi puta s ponsom sam pisao prije godinu i po kako se pred školom uređuje japanski park. Proljetos sam opet pisao i pokazao na šta to gradilište liči, a ni do danas nije ništa učinjeno. Još je uvijek samo opsanost za djecu. Valjda se čeka da neko nastrada. Danas bih ipak o još ružnijem. Povremeno znam pored kontejnera vidjeti gomile kutija, pakovanja za pizze. Ružno za vidjeti. No još je ružnije to što se tek par koraka dalje nalazi kontejner za stari papir! Zar je stvarno teško napraviti tih par koraka i odložiti ambalažu tamo gdje joj je mjesto? Ili možda na taj način treba djeci pokazati da je ono što uče o zaštiti okoliša i potrebi ispravnog odlaganja otpada tek priča za malu djecu jerbo to moraju slušati prema kukurikulumu. Ovako to lijepo izgleda. A tek par koraka dalje je kontejner za stari papir. Od školskih vrata jednako je udaljen kao i onaj kut gdje je ambalaža odložena, još i bliže. Školski je izlaz s desne strane, odmah preko ceste (ne kod one zebre koja sa vidi).
Kažu da je stalo uređenje japanskog parka jerbo nema love. No vlastitim primjerom pokazuju kako nije potrebno štedjeti. Pa ako se već oni tako ponašaju, ima li potrebe da im netko badava ukrasi okoliš? |
Dragi moj djedice Čuo sam da Ti djeci donosiš razne poklone i ostavljaš ih u njihovim čizmicama. Ja nemam čizmice, nema ih ni moja mama ni moj tata. Zato mi je tata posudio svoju tenisicu, samo za većeras jer mu sutra opet treba. Oprosti što je njegova tenisica poderana, ali to je jedina koju ima i koju oblači svaki dan kada nam ide donesti ručak od dobrih ljudi. Dragi djedice. Ja sam jako dobar i meni nemoraš donijeti šibu. Ni druga djeca nisu zločesta. Zato te molim da umjesto djeci, šibe podijeliš svima onima zbog kojih moj tata nema posla i svima onima kod kojih moja mama radi a već mjesecima nije dobila plaču. Molim Te i da ih podijeliš svima onima koji su nas opljačkali pa se voze u skupim brodovima i pokazuju prstom na nas sirotinju dok prolazimo pored njihovih kuća sa bazenima s morskom vodom. Dragi Djedice. Meni ne trebaš donesti ni bombone. Odnesi ih djeci koja imaju manje od mene. I na kraju molim te oprosti što sam tenisicu stavio pod ovaj maleni bor. Moj tata kaže da nam je i ovakav dovoljan, a da nam novci trebaju za kruh i mlijeko. Puno te voli Tvoje dobro dijete. |
Kaže oni vilm: Tko pjeva, zlo ne misli |
Otvorih mail i vidjeh poruku sina: Dobila je prvi zubić i šaljem ti par slika. Kuća je puna smijeha i veselja. Da li je potrebno reči kako su me raznježili najljepši dječji osmjeh i okice. |
Videa iz Japana