18.05.2012., petak
Sretan rođendan, Ljubavi moja
 |
- 09:35 -
Pusti vodu (12) -
Isprintaj -
#
17.05.2012., četvrtak
Tko je odgovoran za trovanja u Rijeci?
|
Nemam običaj na blogu komentirati vijesti sa tevea. No ovaj puta jednostavno moram dati svoje mišljenje. U svim vijestima jedna od ružnih vijesti izviješće je o trovanjima medvjeđim lukom, srijemušem, u Rijeci. Svi se čudom čude kako u Rijeci trovanje travama. No da li se stvarno treba čuditi i nije li trovanje potaknuto nekorektnošću teve reportaže rijekčog tevea ili je do trovanja došlo na samoj fešti? Ovog vikenda na Grobniku je održana fešta na kojoj je glavna zvijezda bio upravo srijemuš. Vjerujem da su mnogi posjetioci bili oduševljeni njegovom aromom. U reportaži domačini pozivaju riječane u branje srijemuša kojega su "šume prepune". Neodgovorno do bola! Ona usputna upozorba kako je moguća zamjena sa sličnim otrovnim mrazovcem i đurđicom lako je mogla odmah svakome izači na drugo uho. Kao strastven gljivar i ljubitelj biljaka jako dobro znam koliko je potrebno poznavati morfološke karakteristike bilja koje se bere. Između užitka i trovanja dovoljan je tek jedan neoprezan pokret rukom. Dovoljan je trenutak nepažnje i misao da na istom staništu rastu samo biljke određene vrste pa da slična biljka otruje čitavu porodicu. Možda bi se trebalo upitati nije li netko upravo na fešti imao ubranu pogrešnu biljku i servirao ju kao srijemuš! Trebalo bi se upitati i koliko je korektno na teveu pozvati gradskog čovjeka u berbu nepoznatog bilja. U HV-u skoro sam svakodnevno morao brati srijemuš. Konzervi graha smo imali dovoljno, kuhanih jaja također. Predveče bi vojnici rekli: Hajde zapovjedniče naberi luka. Svako sam im veće morao spremati grahsalatu sa srijemušem za drugi dan, jerbo je najbolja kada jedan dan odstoji. Namjerno nisam stavio slike bilja jerbo se bilje ne bere prema slici nego ga treba dobro poznavati. |
- 22:39 -
Pusti vodu (8) -
Isprintaj -
#
06.05.2012., nedjelja
Čekajući brod
Popodnevni mir u luci. Gomile staroga željeza čekaju svoj brod, a dizalice svoj skori kraj. Nadam se da će kroz koju godinu biti daleko ljepši pogled na brodice raznih vrsta i veličina, nego ovaj pogled na gomile starog željeza nasute na lukobranu. |
- 23:13 -
Pusti vodu (7) -
Isprintaj -
#
01.05.2012., utorak
Mlikarica bez karanfila
|
Prekrasno prvosvibanjsko jutro bilo je idealno za šetnju, bicikliranje gradom. Na korzu više turista no našega svijeta, poluprazan. Oduševio me taj mir. Nigdje političara koji bi se kurčili svojim zaslugama što je to jutro upravo takvo. Zapravo ništa nije odavalo da je blagdan u zraku. U pokrajnjoj ulici naiđoh na Mlikaricu. Nosi svoju naprtnjaču mlijeka sa Grobnika u Rijeku šutke i polako. Slušam ju kako priča o gospodi i siromasima kojima je donosila mlijeko svaki dan. Slušam o teškom težačkom životu. Pričam sa njome i primijetih da nema karanfil. I bi mi drago. Stojala je tu tiha u svome ponosu, za razliku od svih onih koji su se tukli da bi od političara dobili karanfil ili porciju graha. Stojala je ponosno ispod svoga tereta, za razliku od svih onih koji su svoj ponos prodali za karanfil ili porciju graha, kapu ili majicu ponuđene iz ruke političara kao največe blago. Kako nisko ljudi mogu pasti i još biti zahvalni! (Pitaše juče u jednoj kontak teve emisiji što mislimo o proslavi blagdana. Rekao sam da bi svatko tko dođe trebao sa sobom donesti krišku kruha, pokloniti im i okrenuti im leđa, pokazati svoj ponos. Znao sam da moj komentar neće biti objavljen i nisam pogriješio.) Pozdravih se s Mlikaricom i odoh svojim putem.  |
- 23:44 -
Pusti vodu (9) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri
