22.04.2012., nedjelja
Čestitke od srca
|
Obično sam uvijek sam nešto stavljao, neki svoj rad, za rođendan. Ovaj puta radim iznimku. Draga mi je učinila čestitke sa puno srca i ljubavi. Zato želim da se pohvalim njenim čestitkama i njenom ljubavlju. Hvala, Ljubavi moja Volim te     |
- 00:00 -
Pusti vodu (7) -
Isprintaj -
#
19.04.2012., četvrtak
Vječiti pješak i međunožno guralo
|
Uvijek s ponosom ističem kako sam vječiti pješak. Volim svoje noge i pješačenje. Kao strastveni gljivar i zaljubljenik u prirodu obično koristim vlak. Najljepše je iskrcati se na jednoj stanici, pješačiti čitav dan livadama i šumom i ukrcati se na drugoj ili trečoj postaji, pa se u slatkom umoru zavaliti u kupe i odmarati do doma. Ništa me nije vezalo da se vratim na mjesto gdje bih ostavio auto. Nikada me u životu auto nije interesirao ni privlačio. Nije mi bio potreban kao statusni simbol, nije mi bio potreban za obavljanje posla, nije mi trebao za odlazak do grada. Rijeka je grad u kome mi je sve dostupno "na noge" ili javnim prijevozom. Volim reči da se za lovu koju bih potrošio za auto i na njegovo održavanje, čitav život mogu bezbrižno voziti taksijem ili potrebitim sredstvima prijevoza. Često se znam nasmijati kada gledam vozače, crvene od bijesa kako bespomočno traže mjesto gdje parkirati, kako plaču nad cijenama goriva ili kako u svojoj komociji ni do parsto metara udaljene trgovine neznaju otiči bez auta. Koliko sa prijezirom gledam na auto toliko mi je drago moje međunožno guralo. Lijepo je staviti ga među noge pa krenuti u šetnju do grada, do Opatije ili Mošćenica, ili na vlak pa u prirodu. Umjesto da u sobi do besvjesti vrtim kotače i zamišljam da sam na biciklu, uživam na zraku, uživam u svakom okretu pedala, uživam u postizanju cilja koji sam si postavio za taj izlazak.  |
- 15:07 -
Pusti vodu (13) -
Isprintaj -
#
16.04.2012., ponedjeljak
Prezentacija koja to nije bila
|
Kažu da je uvijek najbolje početi od početka. A početak, onaj pravi, je istina da iz dna duše mrzim reklame i reklamiranja. Nekada smo to lijepim našim jezikom zvali promidžba i promidžbiranje, a sada to više nije to sve nego prezentacija. Još jedan naš krasan izraz. A čim na teveju počne to promidžbiranje ja hvatam daljinski i vrtim na National Geo ili Discovery. Dakle bilo vam to vako: Nazvali oni moju mat, tvrdu pemzionerku, telefonom to se valjda podrazumijeva, ima tome a valjda 2 tjedna. I sve joj melju kako oni prodaju tiito i da li može doči na prezemtaciju, da ju za dolazak sljeduje bezplatam poklon. Odbila ona nekoliko puta a oni uporni pa zovu svaki dan. Onda mene upitala dali bih ja išo mjesto nje. A pitaj ti njija šta treba platiti na toj prezemtaciji. Kažu oni ništa, sve besplatno. I tako ja pristo, a di neš materi uslugu učiniti. Danas bio taj dan P, dan od promidžbe. Zapravo, ako ćemo istinu, bila to noć prezentacije, jerbo je počelo u sumrak. Skupilo se tu još nešto pemzionera za onim raštrkanim stolovima. Probo ja njija prebrojati. Držim prstove u džepovima i brojim jednog po jednog pemzionera na prste. Možda su siroti pomislili kako ja čačkam jaja a ne brojim. Mislim da ih nisam uspjeo izbrojati iz jednog jedinog razloga. Stalno mi se činilo da ih ima malo više, a meni uvijek ostade poneki prst neotvoren. Gledam po stolovima poslagane deke, dekice, jastuci, zdjele i lonci... Ma bilo tu i kojekakvijeh bočica šarenih, valjda nekakvi detergenti. Pa zar sam došo da mi to netko uvaljuje, meni koji iz dna duše mrzi promidžbu. Opet se probudi onaj crv "za materu i to mogu pretrpiti". Napokon do nas dođe i pipničarka sa ljubaznim pitanjem šta želimo. Može pivo? Može! Ožujsko! Upravo otpih prvi gutljaj kad evo ti nje ponovo i ljubazno pruža račun. A šta vam je to? Račun. Kakav sada račun ako je sve besplatno? A ne! Piće se plača! Neka vam plati onaj tko me zvao i rekao da je sve besplatno. Dignem se od stola i napustih prezentaciju. A ispred lokala stoji promidžbetiteljica, valjda je izašla dok pipničarka podijeli račune, i pita u čemu je problem. Problem je u vašoj prijevari. Da ste rekli kada ste nas molili da dođemo, da se piće plača, a to smo pitali nekoliko puta, ne bih dolazio. Na prijevaru ste me dovukli, a ja ipak imam svoj ponos. Nije do pive besplatne već do principa. Poče ona meni muljati kako ima troje male djece i kako će ona iz svoga džepa platiti ako treba. A principi se tako ne plačaju! I tako osta moja mat bez svoga poklona, ostadoh ja bez svoga besplatnog piva i odoh visoko podignute glave. A pivo će valjda tako i tako platiti prezentateljica. U prilogu dostavljam moj pogled na promidžbe. Sa večerašnjom prezentacijom nema nikakve veze. Ili možda ipak ima? Dodatak Ovaj biser naše biserne hateveje jednostavno moram dodati. Gledah jutros prijenos početka suđenja Sanaderu&comp. Isti tren kada je prijenos završio pojavi se na ekranu Đelo, upre onim svojim prstom u ekran i izvali: "Odabrao Đelo Hađiselimović". E moj Đelo, dobro si odabrao! |
- 20:38 -
Pusti vodu (6) -
Isprintaj -
#
10.04.2012., utorak
Luka u mom oku
|
Šetnja lukom uvijek pruža lijepe trenutke opuštanja. No ako umjesto puke šetnje pustimo oku da traži interesantne detalje, tada ta šetnja može biti još ljepša. Na prvoj je slici "Kraljica mora" izgubljena među parkiranim automobilima i "nabacanim" fasadama. Kao da je zalutala negdije gdje joj nije mjesto. Na drugoj je slici "Marina", do nedavno naš najstariji trajekt. Sada, pretvorena u restoran i hotel, vezana uz gat, gleda preko lukobrana more kojim je nekada brodila. Nevere su ostale iza nje. Da li ih još sanja u bonaci riječke luke?   |
- 17:12 -
Pusti vodu (11) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri
