29.06.2010., utorakUgodni razgovori za ručkom
|
![]() ............................................................................... Maturalac prije 40 godina ![]() ............................................................................................................... Danas ![]() ......................................................... prof Kurbatfinski prisjeća se davnih dana ![]() ........................................................................ Ugodno obnavljanje sjećanja Šta reči nakon 40 godina? Svatko je otišao na svoju stranu svojim putem. Nekih već odavno nema. Nadamo se da ćemo 50 godina proslaviti u približnom broju kao juče, iako smo svjesni da će nas biti još manje. |
|
................................................................................................................................ Gledam Pod noktima crno Češkam jajca |
|
Vruće vam je u ove ljetne dane? A kome nije...Dišemo na škrge, hvata nas slabina, vrtoglavica i tražimo malo svježeg zraka, ili osvježenja u hladovini ili vodi. Na isti način zna patiti i komp, naročito ako mu je hladilo zatrpano prašinom. Procesor se za vrijeme rada zagrijava i mora imati odgovarajuče hlađenje. Da bi hladila bila što učinkovitija imaju veliku površinu hlađenja, zapravo imaju niz rebara kroz koja ventilator upuhuje zrak. Među tim rebrima vremenom se zna nakupiti puno prašine i "ugušiti" ih. Također, i na lopaticama ventilatora nakupi se puno smeća. Rezultat tako zatrpanog hladila je njegova neučinkovitost i zagrijavanje procesora. Kada se pregrije procesor automatski zbog zaštite prestaje sa radom. Rezultat je najprije smrznuti ekran, a zatim dolazi do raspada slike i isključivanja ekrana. Nakon kračeg vremena biti ćete u mogučnosti upaliti komp, no on će se uskoro opet na isti način isključiti. Ako ga pokušavate upaliti odmah nakon gašenja sigurno će se odmah iskljućčiti. Kada na svome stroju primjetite opisane simptome ne paničarite, nije u banani komp, treba mu posvetiti samo malo pažnje i očistiti ventilator. Znam da sam već pisao o ovoj temi ali mislim da nije na odmet malo ponoviti gradivo. Volim ovu svoju staru kantu po kojoj mogu kopati do mile volje umjesto da moram tražiti servis čim zakašlje. |
|
Reče sinoć voditelj pri kraju udarnog dnevnika na HTV-u: "Slijedećih mjesec dana žene mogu zaboraviti na prvi program, na drugom ide nogometni SP". Nisam čuo ni jednu od onih ženskih dušebrižnica, počevši od baba do prababa da je digla glas protiv ovakvog tretiranja žene na HTV-u 1. Remetinec pretrpan našim nogometalima... Ima li boljeg razloga da ponovo nakon skoro pet godina objavim ovaj post? Nekada sam bio vatreni navijač naših bijelih sa Kantride. Bio sam i na onoj povjesnoj utakmici sa Hajdukom kada je padalo kamenje sa stijena na sjeveru. Palo desetak metara od mene i čaće. Na sreću bili smo pod samom stijenom pa nas nije pregazio stampedo koji je jednostavno otpuhao ogradu oko travnjaka, niti nam je pala stijena na glavu. Bilo je tu i lijepih trenutaka kao ono dvostruko osvajanje kupa, Reali na Kantridi...kako smo bili sretni nakon tih utakmica... Bilo je trenutaka kada smo čekali dugo poslije utakmice ne bi li došli u priliku istuči suca zbog okradene utakmice kao onda kada nas je maksimović očigledno pokrao u kup utakmici sa zvezdom. Znala je Rijeka igrom u tim vremenima dobrano napuniti stadion i srca. Igrali su ti riječki Tići dobar nogomet. Graćan, Uljan, Desnica, Ravnić... A onda je došao raspad. Razišli se rječki Tići. Ponos Kantride, Graćan, prešao u Hajduk. Ma što je otišao to bi nekako još i preboljeli, ali kuda baš u Hajduk. U prvom kolu slijedečeg prvenstva na Kantridu dolazi upravo Hajduk sa Graćanom, našim Nenadom. Pun stadion. Pomislio bi čovjek došli se oprostiti od svog idola. A zapravo svi smo bili tamo da izviždimo i uvrijedimo dojučerašnji ponos Kantride. Kada mu je nakon dvadesetak minuta slomljena noga stadion je bio u deliriju. Izdajico, tako ti i treba, prodana dušo... ma tko će se zapravo sjetiti šta smo sve vikali. Osveta iznevjerenih navijača bila je strašna, ružna, krvava... danas me možda i sram što sam bio tamo... Bio je to jedan od mojih posljednjih odlazaka pod stijene Kantride. Nakon odlaska riječkih tića došla sve neka zvučna imena, jedno zvučnije od drugog: mehmedalisećerbegović, muhamedalimuzdekić, vukobratopančarević... a tko će ih sve pobrijati. Sve sami zaljubljenici kamenite Kantride, kako rekoše. Ispraznile se tribine, ispraznila se stajača mjesta. Počeli ti "veliki" igarči štrajkati ako im se ne plati, a od kuda da im se plati kad su otjerali publiku ? I da skratim. Otišao ja još jedan puta. Igrao neki Opančarevski iz Kuršumlije. Mislio sam: Pa valjda će ta Rijeka barem nekoga pobijediti, pasti će poneki gol! Živciramo se mi na tribinama, čupamo kosu od muke što naši gube i izgubiše. Tek poslije određenog vremena čujem u prići da je ta utakmica bila prodana još prije tri mjeseca. I tu mi je konačno pukao i film i ljubav. Još i da plačam da me netko pravi budalom. Zamrzim nogomet iz dna duše i nikada više na stadion. Čak ni na teveu ne gledam ni reprezentativne nastupe. Ima milion načina da se ta dva-tri sata ljepše provedu... eto upravo sada naši igraju u Portugalu a ja uživam na blogu. Prije godine dana objavih i post E moj Darvine na sličnu temu. Kako onda, tako sada. Smijem se na sve afere i kažem: Ja bih ga zabranio. Ne pada mi ni na kraj pameti računati koliki će sati biti provedeni ovih mjesec dana pred teveom, bulječi u skupo plačena nogometala. Ja znam koliko je to vremena za druge, puno ljepše trenutke. |
|
Prošlo je više od godine dana od kada smo Draga i ja otvorili blogove u Češkoj. Nije mi nakana ovdije praviti usporedbe jednog i drugog bloga, nalaziti mane i prednosti jednog ili drugog. Želim jedino reči koliko nam je zadovoljstva pružilo pisanje na blogu.cz. Kaže se da svaka promjena u životu dobro dođe. Nama je rad na novim blogovima donesao novi blog elan. Svojevrsna zasičenost pisanja na ovom blogu, zamjenjena je izazovom pisanja na novim blogovima. Posebno je zadovoljstvo češkim i slovačkim blogerima predstavljati Hrvatsku i njene ljepote. Jedno je na hrvatskom blogu pisati o ljepotama Jadrana, a sasvim drugo o njima pisati na češkom blogu. I ne samo o moru, već su teme bezbrojne. Pisao sam o našim slikarima, o našoj glazbi (Česi posebno vole naš dalmatinski melos), o našem kraju, o... Zadovoljstvom me ispunilo prevođenje Povratka Dobriše Cesarića, meni najdražeg pjesnika. Mjesecima sa lutao netom u bezuspješnoj potrazi za prijevodima Cesarića na češki. Osim natuknica gdje se spominje, u kojim knjigama, nigdje ga nisam uspjeo nači na netu. Konzultirao sam izdavače i knjižnice. U riječkoj Gradskoj knjižnici i u Naučnoj biblioteci ne postoji prijevod Cesarića na češki. Nakon svega Draga i ja smo preveli Povratak. Zahvaljujuči tome mogu reći da sam dobio "vlastitu" stranicu na Googlu. Kada se na češkim stranicama utipka: Navrat, Dobriša Cesarić, otvara se tek jedna stranica sa par linkova. Moja je stranica na prvih par mjesta. Sa ponosom kažem da sam prvi koji je stavio taj prijevod na net. Česi su bili oduševljeni pjesmom, a jedna slovakinja čak toliko da je odmah prevela na slovački i objavila na blogu. Bilo je interesantno slušati kako joj Draga preko Skypa objašnjava pojedine dijelove pjesme. Jasno da nećemo stati samo na Povratku. Izazov je prevelik a da bismo stali. Vjerovatno vas zanima koliko Draga piše na češkom blogu? Odgovor je jednostavan: Svaki dan novi post! |
Videa iz Japana